5. studenoga 2023.
Ulazna pjesma
Gospodine, ne ostavljaj me, Bože moj, ne udaljuj se od mene. Požuri se meni na pomoć, Gospodine, spase moj. (Ps 38, 22-23)
Zborna molitva
Svemogući, milosrdni Bože, tvoja je milost da ti dostojno i uzorno služimo. Daj da bez zapreke težimo za obećanim dobrima. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, nek ova žrtva u tvojim očima bude čista, a nama plemenit dar tvoga milosrđa. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Kao što je mene poslao živi Otac, i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje, živjet će po meni. (Ps 16, 11)
Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas nebeskim otajstvom. Molimo te, nek djeluje u nama sve snažnije i pripravi nas na dar što ga obećava. Po Kristu.
Prvo čitanje Mal 1, 14b–2,2b.8-10
Vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o Zakon spotiču.
Čitanje Knjige proroka Malahije
Ja sam velik kralj – govori Gospodin nad vojskama – i strašno je ime moje među narodima. A sad vas opominjem, svećenici! Ako ne budete poslušali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite ime moje – govori Gospodin nad vojskama – kletvu ću na vas svaliti.
Vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o zakon spotiču, raskinuli ste savez Levijev – govori Gospodin nad vojskama. Zato učinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih vi držali niste, nego ste bili pristrani primjenjujući zakon.
Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio? Zašto smo onda jedan drugome nevjerni te skvrnimo savez svojih otaca? Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 131,1-3
Pripjev: Čuvaj dušu moju u miru kod sebe, Gospodine!
Gospodine, ne gordi se moje srce
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim
ni za čudima što su iznad mene.
Ne, ja sam se smirio
i upokojio dušu svoju;
kao dojenče na grudima majke,
kao dojenče duša je moja u meni.
U Gospodina se, Izraele, uzdaj
odsada dovijeka.
Drugo čitanje 1Sol 2, 7b-9.13
Htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo! Bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli. Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas. Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Mt 23, 9b.10
Jedan je Otac vaš onaj na nebesima; i vođa je vaš jedan – Krist.
Evanđelje Mt 23, 1-12
Govore, a ne čine.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima
jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ’Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ’Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 5. studenog 2017.
Pravi autoritet
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnji odlomak iz Evanđelja (usp. Mt 23, 1-12) odigrava se u posljednjim danima Isusova života, u Jeruzalemu. Ti su dani ispunjeni iščekivanjem, ali i napetostima. S jedne strane Isus žestoko kritizira pismoznance i farizeje, a s druge kršćanima svih vremena, pa tako i nama, ostavlja važne pouke.
On kaže mnoštvu: „Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu". To znači da oni imaju vlast podučavati ono što je u skladu s Božjim zakonom. Međutim, odmah potom, Isus dodaje: „ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine" (Mt 23, 2-3). Braćo i sestre, česta pogreška onih koji imaju vlast, bilo na građanskom bilo na crkvenom području, jest ta da zahtijevaju od drugih neke stvari, čak i ispravne, ali ih oni sami osobno ne provode u djelo. Vode dvostruki život. Kaže Isus: „Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli" (Mt 23, 4). Takvo vladanje je odraz lošeg vršenja vlasti, koje bi naprotiv moralo crpiti snagu prvenstveno upravo iz dobrog primjera. Autoritet je plod dobrog primjera, kako bi se pomoglo drugima činiti ono što je dobro i nužno, podupirući ih u kušnjama na koje se nailazi na putu dobra. Autoritet je pomoć, no ako se vrši loše, postaje tlačiteljski i ne dopušta ljudima da rastu, stvara ozračje nepovjerenja i neprijateljstva, te također dovodi do korupcije.
Isus otvoreno kritizira neka negativna ponašanje farizeja i pismoznanaca: „Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'" (Mt 23, 5-7). To je napast koja odgovara ljudskoj oholosti i koju nije uvijek lako nadvladati. Riječ je o napasti da živimo samo za vanjštinu.
Gospodin potom svojim učenicima daje zadaće: „Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. […] I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj" (Mt 23,8-11).
Mi, Isusovi učenici, ne smijemo težiti ni za kakvim počasnim naslovima, vlašću ili nadmoći. Mene osobno žalosti vidjeti ljude koji u psihološkom smislu žive trčeći za ispraznošću časti. Mi, Isusovi učenici, ne smijemo činiti to, jer među nama uvijek treba vladati jednostavno i bratsko ponašanje. Svi smo mi braća i sestre i nipošto ne smijemo druge ugnjetavati i gledati ih svisoka. Ne, svi smo mi braća i sestre. Sve darove koje smo primili od Oca nebeskog trebamo staviti u službu braći, a ne da od njih izvlačimo korist za svoje osobno zadovoljstvo i interes. Ne smijemo se smatrati većima od ostalih. Skromnost je ključna za postojanje koje se želi suobličiti nauku Isusovu, koji je blaga i ponizna srca i koji je došao na svijet ne da bude služen, već da služi.
Neka nam Djevica Marija „skromnija i uzvišenije od bića bilo kog" (Dante, Raj, XXXIII, 2), pomogne svojim majčinskim zagovorom da se klonimo ponosa i taštine, te da budemo blagi i poučljivi ljubavi koja dolazi od Boga kako bismo služili našoj braći i sestrama te za njihovu radost koja će također biti i naša.