TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU B

lis 22 2021 Miriam

24. listopada 2021.

Ulazna pjesma
Neka se raduje srce onih što traže Gospodina. Tražite Gospodina i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! (Ps 105, 3-4)

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, daj da rastemo u vjeri, nadi i ljubavi: da hoćemo što zapovijedaš i po­stignemo što obećavaš. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, pogledaj darove što ih prinosimo. Daj da tako vršimo ovu službu da bude tebi na slavu. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Daj nam, Gospodine, radovati se pobjedi tvojoj, dizati stjegove u ime Gospodina Boga svojega! (Ps 20, 6)

Popričesna molitva
Gospodine, daj da tvoja otajstva izvrše u nama što sadrže: da doživimo u punoj stvarnosti što sada vršimo u znakovima. Po Kristu.

Prvo čitanje Jr 31, 7-9
Slijepe i hrome utješene vraćam.

Čitanje Knjige proroka Jeremije
Ovo govori Gospodin: »Kličite od radosti Jakovu, podvikujte prvaku narodâ! Objavljujte, uznosite, navješćujte: Gospodin spasi narod svoj, ostatak Izraelov! Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća se velika zajednica. Evo, u suzama pođoše, utješene sad iwh vraćam! Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 126, 1-6

Pripjev: Velika nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!

Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, 
bilo nam je ko da snivamo. 
Usta nam bjehu puna smijeha, 
a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo: 
Silna im djela Gospodin učini!« 
Velika nam djela učini Gospodin: 
opet smo radosni!

Vrati, Gospodine, sužnjeve naše ko potoke negepske! 
Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući, noseći sjeme sjetveno; 
vraćat će se s pjesmom noseći snoplje svoje.

Drugo čitanje Heb 5, 1-6
Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.

Čitanje Poslanice Hebrejima
Svaki veliki svećenik, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sâm zaogrnut slabošću. Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. Tako i Krist ne proslavi sâm sebe postavši svećenik, nego ga proslavi onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja usp. 2 Tim 1, 10
Spasitelj naš Isus Krist obeskrijepi smrt i učini da zasja život po evanđelju.

Evanđelje Mk 10, 46-52
Učitelju moj, da progledam.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!« Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe ­Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Branko Radoš

Kad na televiziji gledamo emisije o životinjama zapazit ćemo kako se mali ptići ili drugi mladunci guraju da dođu do hrane. Čine sve da ih majka kad donese plijen primjeti i nahrani. Upotrijebljavam ovu sliku da bolje shvatimo ono što nam danas evanđeoske riječi žele poručiti, ali i da općenito bolje shvatimo nas ljude.

Činjenica je da pojedinci danas čine sve samo da na sebe svrate pozornost drugih? Mnogi se zbog toga čudno odijevaju i čudno ponašaju. Na tu temu se danas snimaju show-programi. Postalo je važnije na televiziji biti, nego imati i znati što kazati. Još kad k tome dodate društvene mreže i platforme, onda tu kraja nema. Vrlo je važno staviti na stranicu što ste jeli i obukli i gdje ste bili. Danas vrijedi moderna krilatica: “Što nije bilo ne Facebooku, nije se ni dogodilo!”. Upornost je mnoge dovela do medija, iako realno nemaju ništa vrijedno ponuditi.

Upornost je dobra osobina, ali samo kad se radi o pravim vrijednostima. I Isus nas je učio upornosti. Ispričao je priču u kojoj susjed od susjeda moli da mu posudi kruha za goste. Ovaj odgovara da je već legao i ne može ustajati. Ali susjedova upornost ne popušta i na kraju dobiva što je tražio. Isus je često govorio o upornosti. Rekao je: “Kucajte i otvorit će vam se, tražite i naći ćete, molite i dobit ćete…”

Nitko to možda nije tako doslovno shvatio kao slijepac Bartimej iz današnjeg evanđelja. Čekao je satima kraj puta i kad je čuo da Isus dolazi svim glasom stao vikati: «Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!» Znao je da je to jedini način da ga Isus primjeti, a vjerovao je da mu jedino On može pomoći. Zato nije dopustio da mu ova prilika propadne. Zanemario je što će mu ljudi kazati. Imao je pred sobom jasan cilj i htio ga se domoći.

I uspio je. Isus ga je primjetio, pozvao k sebi i upitao: «Što hoćeš da ti učinim?» Slijepac Bartimej se nije zadovoljio da samo po vici i galami mnoštva osjeti da je Isus u blizini. Htio ga je osobno sresti. Ovim činom je pokazao da ustvari on nije pravi slijepac. Nije doduše vidio ovaj prolazni, materijalni, opipljivi svijet, ali je vidio ono bitno. Ispada da jedini on dobro vidi, jer jedini on u Isusu prepoznaje Spasitelja, dok svi drugi u njemu vide samo nekog karizmatika, iscjelitelja ili showmana.

Jedini on, iako u tami sljepoće, prepoznaje u Isusu onoga koji donosi svjetlo, dok svi drugi, bez obzira što su vidjeli tjelesnim očima, za bitno ostaju slijepi. Slijepac Bartimej nam više govori o duhovnoj nego tjelesnoj sljepoći. Koliko je slijepaca danas među nama. Često ne želimo vidjeti ono dobro. Nosimo određenu odjeću, samo zato što je netko rekao da je to u modi. Zar to nije sljepoća? Malo držimo do svoje riječi i svog poštenja, jer kao i drugi «dobro žive» ne obazirući se na to. Zar nismo tako duhovno slijepi? Ne trudimo se u obitelj uvesti molitvu, jer ni drugi to ne rade. Mnogo je toga lošeg u našem životu što opravdavamo rečenicom: «I drugi tako čine!» Nije važno je li dobro ili loše to što radim, čini li me to sretnim ili ne, nego samo neka sam kao i drugi. Nije li to sljepoća?

Slijepac Bartimej je imao dvije mogućenosti: Prvo: poslušati masu. A ta masa ga je prezirno gledala, govorila da šuti i da ne smeta. Mogao je poslušati masu, šutjeti i samo se nadati da će ga Isus ipak primjetiti. Drugo: zanemariti što drugi govore, svratiti na sebe pozornost i moliti za pomoć. On je izabrao ovo drugo. Vjerovao je da će mu Isusova prisutnost više koristiti, nego li ismijavanje mnoštva štetiti.

To što je učinio slijepac Bartimej, traži se i od svakoga od nas - priznati da smo slijepi. Priznati da ne vidimo ili još gore da se ne trudimo vidjeti ono dobro. Priznati da nažalost u drugima počesto i prečesto tražimo samo ono loše, ono što možemo ogovarati i kritizirati. Zar mi je Bog dao oči i tijela i duha samo da vidim ono loše? Zar imam pravo od članove svoje obitelji i drugih tražiti da šute, da se ne javljaju, da viču Bogu? Zar imam pravo savjetovati druge da im ne treba misa, molitva, duhovna obnova, da mogu biti vjernici i bez toga? Masa je bila oko Isusa, trčali su i gurali se, ali nisu u njega vjerovali. Jesam li i ja jedan od njih? Smatram se poštenim, dobrim, „prosječnim kršćaninom“ ili ću priznati da sam slijep i bolestan?

Bog nas je obdario s bezbroj darova. Spomenut ću samo dva: svijetlo i oči. Bez svijetla svijet ne bismo ni vidjeli, ni spoznali. No, samo svijetlo nije dovoljno. Da bismo uočili svu ljepotu ovoga svijeta, potrebne su i oči. «Ćoravu je badava namigivati!» - kaže poslovica. Slijepcu sunce malo koristi, za njeg ne postoji sjaj zvijezda. Tako je i u životu. Može postojati oko nas dobro i dobri ljudi, ali ako smo mi «slijepi», ako mi to ne želimo vidjeti, sve je uzalud. Ako nemamo hrabrosti istupiti iz mase i kazati: Gospodine, bolestan sam, slijep sam, izliječi me, ostat će za nas neiskorištene Isusove iscjeliteljske sposobnosti.

Svi mi danas iz evanđelja možemo naučiti bar dvije stvari: Prvo - nitko od nas nije slučaj i brojka, nitko nije otpisan i zaboravljen. Svi smo pozvani i svi možemo Bogu pristupiti i tražiti pomoć. Svi imamo pravo zavapiti: “Isuse, smiluj mi se!” Drugo - Isus treba ljude koji će njegovu riječ prenositi slijepima našeg vremena. Treba one koji će takvima doći i kazati. «Ne boj se! Ustani, Gospodin te zove! Ozdravi, progledaj!»

I još jedna misao. Evanđelje kaže: “Slijepac progleda i uputi se za Isusom!”. Nije njegova zasluga što je progledao – to je Božja milost. Njegova je zasluga što se za Isusom uputio. Badava sve o Isusu znati, ako nećemo živjeti ono što nam govori. Prava snaga čuda ozdravljenja nije u tome što je slijepi progledao, nego što je odlučio slijediti Isusa. Zamislite on koji prije nije mogao naći ni puta do vlastite kuće, sad zna put koji vodi u Božju kuću.

Vidimo susret s Isusom slijepog Bartimeja je potpuno promijenio. Svaki istinski susret s Isusom mijenja čovjeka. Želimo li da i nas promijeni valja nam tražiti takav susret. Bog ga uvijek nudi. Zato danas bar negdje u dubini svoga bića poput Bartimeja i mi zavapijmo: «Gospodine, daj mi da progledam! Otvori mi oči da te prepoznam i daruj snage i odlučnosti da na tvom putu ustrajem.» Amen.