Ulazna pjesma
Neka se raduje srce onih što traže Gospodina. Tražite Gospodina i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! (Ps 105, 3-4)
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, daj da rastemo u vjeri, nadi i ljubavi: da hoćemo što zapovijedaš i postignemo što obećavaš. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, pogledaj darove što ih prinosimo. Daj da tako vršimo ovu službu da bude tebi na slavu. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Krist nas je ljubio i predao sebe za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris. (Ef 5, 2)
Popričesna molitva
Gospodine, daj da tvoja otajstva izvrše u nama što sadrže: da doživimo u punoj stvarnosti što sada vršimo u znakovima. Po Kristu.
Prvo čitanje Sir 35, 12-14.16-18
Molitva poniznog prodire kroz oblake.
Čitanje Knjige Sirahove
Gospodin je sudac i ne gleda tko je tko. Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga. Ne prezire jauk siročeta ni udovice kad izlijeva svoj bol.
Tko Bogu služi svim srcem svojim, bit će uslišan, jer njegove se molbe dižu do oblaka.
Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne dođe do Boga i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda, pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 34, 2-3.17-19.23
Pripjev: Jadnik vapi i Gospodin ga čuje.
Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!
……………
Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
Pravednici zazivaju i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.
……………
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.
Gospodin izbavlja duše slugu svojih
i neće platiti tko god se njemu utječe.
Drugo čitanje 2Tim 4, 6-8.16-18
Čeka me vijenac pravednosti.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi: Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.
Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.
Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo.
Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja 2Kor 5, 19
Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio i položio u nas riječ pomirenja.
Evanđelje Lk 18, 9-14
Carinik siđe opravdan kući svojoj, a ne farizej.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu:
»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ’Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’
A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ’Bože, milostiv budi meni grešniku!’
Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj!
Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
Fra Ivan Dugandžić: ČOVJEK PRED BOGOM
Umišljeni pravednik
Najbolji ključ za razumijevanja Isusove priče o dvojici molitelja u Hramu nudi nam uvodna rečenica evanđelista: «Nekim koji se pouzdavahu u sebe da se pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu…» (Lk 18,9). Svaki čovjek ima potrebu odrediti svoje mjesto pred Bogom, stvoriti predodžbu o tome kakav je u Božjim očima. Neki ljudi to čine suočavajući se ozbiljno sa sobom i svojim životom i tako uvijek u sebi nalaze razloge i poticaje da zauzmu drukčiji stav i prema Bogu i prema ljudima. Drugi se međutim radije uspoređuju s ostalim ljudima, promatrajući katkada pod povećalom njihove mane i pogreške, i zaključuju kako su oni daleko bolji i kako nemaju potrebe ništa mijenjati u svom životu.
Toj potonjoj vrsti ljudi pripadao je i farizej iz ove Isusove priče. Ipak ne smijemo prebrzo suditi o tom čovjeku. Treba znati da je farizej u to vrijeme bio oličenje pobožna i bogobojazna života u židovstvu. Ti ljudi su išli tri puta dnevno na molitvu u Hram, dva dana u tjednu postili i davali desetinu od svega što su imali. Zato može na prvi pogled djelovati zbunjujuće što u svim evanđeljima nalazimo puno najoštrijih Isusovih riječi upućenih baš tim ljudima. Njih je znao nazivati «licemjerima» (Mt 23,13), «slijepim vođama» (23,16), uspoređivati ih s «obijeljenim grobovima» (23,27), «zmijama i leglom gujinjim» (23,33).
Što je Isusa tako jako smetalo kod tih ljudi? Zacijelo ništa od njihova predanog vršenja Zakona, već njihov temeljni stav prema Bogu i prema drugim ljudima, što jasno dolazi do izražaja baš na primjeru ovoga farizeja. Molitvu koja bi trebala biti zahvaljivanje Bogu on je pretvorio u vlastitu samohvalu. Njegovo nemilosrdno isticanje tuđih mana trebalo bi u Božjim očima podići cijenu njegove pravednosti. Na taj način on se uopće nije susreo sam sa sobom niti je Bogu dao mogućnost da ga dotakne svojom milošću. Zato se s njim nije ništa ni dogodilo, napustio je Hram nepromijenjen.
Raskajani grješnik
Takvom umišljenom pravedniku Isus u svojoj priči suprotstavlja carinika, kojega su svi smatrali javnim grješnikom. No on je u svojoj molitvi samokritičan i iskren. Možda je i on mogao uprijeti prstom u nešto što na tom farizeju nije bilo dobro, jer i najbolji čovjek ima svojih mana. Mogao je Bogu reći: «Bože, kad i kod jednog pravednika ima loših stvari, nadam se da ćeš oprostiti i moje zlo, jer i u meni ima ponešto dobra. Nisam ni ja samo utjelovljeno zlo!» Ne, carinik ne postupa tako. On se ne uspoređuje s drugima, već se iskreno suočava sam sa sobom. Isus želi posebno istaknuti njegov odnos prema Božjoj uzvišenosti i svetosti, što se osjeća u njegovu iskrenom kajanju.
I stav te dvojice ljudi za vrijeme molitve govori o njihovoj nutrini. Dok farizej moli «uspravno» (18,11), očekujući očito od Boga samo priznanje i nagradu, carinik se ne usuđuje ni prići naprijed, već ponizno ostaje odostraga, birajući za sebe posljednje mjesto. Zato se na njemu ostvaruje Isusova riječ da će prvi biti posljednji i posljednji prvi (usp. Lk 13,30). Stavom iskrenog kajanja za svoje grijehe carinik pruža priliku Bogu da mu ih oprosti. On je samo jedan od brojnih primjera na kojima se ostvarila Isusova riječ: «Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike» (Mk 2,17).
Farizejski duh živi i danas, i to u pobožnom i nepobožnom obliku. Mnogi pobožni kršćani podliježu napasti oštrog osuđivanja onih za koje su uvjereni da nisu pobožni. Takvi često ne mogu prihvatiti da je netko, nakon mnogih godina bezbožna života, ponovo počeo moliti i ići u crkvu. Nisu ni svjesni da takvim stavom niječu samo središte evanđelja: Božje milosrđe i mogućnost obraćenja. Nepobožni farizejski duh živi u onim kršćanima koji svoje slabo sudjelovanje u vjerskom životu pravdaju ističući dvoličnost pobožnim, s kojima oni ne žele imati ništa zajedničko. I jedni i drugi čine grešku farizeja iz Isusove priče koje se trebamo čuvati.
MOLITVA VJERNIKA
Braćo i sestre, svjesni svoje ljudske nemoći, ponizno uputimo svoje prošnje Bogu, u kojemu je izvor svakoga dobra i dovršetak svega našega življenja:
– Za Crkvu u svijetu: da, nadahnjujući se mudrošću evanđelja, uvijek pronalazi put do slabih i svih potrebitih, molimo te.
– Za papu našega Franju i sve pastire Crkve: ispuni ih mudrošću Kristova križa i duhom radosnoga služenja tvome narodu, molimo te.
– Za navjestitelje evanđelja u misijskim krajevima Crkve: rasvijetli ih svojom istinom i daruj im radost služenja da dar vjere zasja u životima ljudi kojima ih šalješ, molimo te.
– Za ovu okupljenu zajednicu vjernika: izliječi nas od svake oholosti pred tobom i pred ljudima i pomozi nam radosno slijediti put Kristove poniznosti, molimo te.
– Za pokojnu našu braću i sestre: po svojoj dobroti primi ih u svoje vječno kraljevstvo, molimo te.
Svemogući vječni Bože, smjernim prošnjama iskazali smo ti svoju odanost. Rasvijetli naš životni put svjetlom vjere da vjernim nasljedovanjem evanđelja jednom prispijemo u tvoje Kraljevstvo.Po Kristu Gospodinu našemu.