Uzašašće

svibnja 23 2022 Miriam

Prvo čitanje: Dj 1, 1-11
Bî uzdignut njima na očigled.

Početak Djela apostolskih
Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju obećanje Očevo »koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim«.

Nato ga sabrani upitaše: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?« On im odgovori: »Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.«

Kada to reče, bî uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 47, 2-3.6-9

Pripjev: Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje!

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to – svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.

Uzlazi Bog uz klicanje,
Gospodin uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!

Jer on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.

Drugo čitanje: Ef 1, 17-23
Posjede ga sebi zdesna na nebesima.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog vrhovništva i vlasti i moći i gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – glavom Crkvi, koja je tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja. Riječ Gospodnja.

ili: Heb 9, 24-28; 10, 19-23
Krist uđe u samo nebo.

Čitanje Poslanice Hebrejima
Krist ne uđe u rukotvorenu svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u svetinju s tuđom krvlju; inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.

I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.

Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u svetinju po krvi Isusovoj - put nov i živ što nam ga on otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; imamo i velikog svećenika nad kućom Božjom. Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran onaj koji dade obećanje. Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Lk 24, 46-53
Dok ih blagoslivljaše, uznesen bî na nebo.

Svršetak svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci. I evo, ja šaljem na vas obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u silu odozgor.«

Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bî na nebo. Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Papa Benedikt XVI.

nedjelja, 20. svibnja 2012.

Uzašašće je posljednji čin našeg oslobođenja od jarma grijeha

Draga braćo i sestre!

Četrdeset dana nakon uskrsnuća – prema knjizi Djela Apostolska – Isus je uzašao na nebo, to jest vratio se Ocu, koji ga je poslao u svijet. U mnogim se krajevima to otajstvo slavi ne u četvrtak, već danas, prve nedjelje nakon svetkovine. Gospodinovo uzašašće označava ispunjenje spasenja započetog utjelovljenjem. Nakon što je po posljednji put poučavao svoje učenike, Isus uzlazi na nebo (usp. Mk 16, 19). On, međutim, "nije nas ostavio sirote" (usp. Predslovlje), već je u svojem čovještvu doveo sav ljudski rod u prisni odnos s Ocem i tako objavio konačno određenje našeg zemaljskog putovanja. Kao što je radi nas sišao s neba i za nas trpio i umro na križu, tako je za nas uskrsnuo i ponovno uzašao k Ocu, koji zato više nije daleko, već je "naš Bog", "Otac naš" (usp. Iv 20, 17). Uzašašće je posljednji čin našeg oslobođenja od jarma grijeha, kao što piše apostol Pavao: "Na visinu uzađe vodeći sužnje" (Ef 4,8). Sveti Leon Veliki piše da je tim otajstvom „proglašena ne samo besmrtnost duše, već također besmrtnost tijela. Danas, naime, nije samo potvrđeno da smo baštinici raja, već smo također u Kristu ušli u nebeske visine" (De Ascensione Domini, Tractatus 73, 2.4: CCL 138 A, 451.453). Zato učenike, kada su vidjeli Učitelja kako se podiže od zemlje i uzađe na nebo, nije obuzela obeshrabrenost, štoviše, oćutjeli su u srcu veliku radost i osjetili se potaknutima naviještati Kristovu pobjedu nad smrću (usp. Mk 16, 20). I Uskrsli je Gospodin djelovao s njima, dijeleći svakom njemu vlastitu karizmu, da bi kršćanska zajednica, u cjelini, odražavala skladno bogatstvo neba. Piše također sveti Pavao: "dade dare ljudima… 'dade' jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje… za izgrađivanje Tijela Kristova… do mjere uzrasta punine Kristove" (Ef 4, 8.11-13).

Dragi prijatelji, uzašašće nam kazuje da je naše čovještvo u Kristu poneseno u Božje visine; tako, svaki put kada molimo, zemlja se pridružuje Nebu. I kao što tamjan, kada izgara, izdiže u vis miomiris, tako, kada uzdižemo Gospodinu svoju usrdnu i pouzdanu molitvu u Kristu, ona prolazi kroz nebo i stiže do prijestolja Boga, koji je čuje i uslišava. U poznatom djelu sv. Ivana od Križa, Uspon na goru Karmel, čitamo kako „da bi nam se želje našeg srca ispunile, nema boljeg načina od toga da stavimo snagu svoje molitve u ono što je milije Bogu. Tada nam on neće dati samo ono što tražimo, to jest spasenje, nego također ono što je korisno i dobro za nas, čak i ako ga to ne molimo" (Knjiga III., pog. 44, 2, Rim 1991., 335).

Ponizno molimo Djevicu Mariju dan nam pomogne razmatrati nebeska dobra koja nam Gospodin obećava i postajati sve uvjerljiviji svjedoci božanskog života.