Uznesenje Blažene Djevice Marije

kol 14 2021 Miriam

15. kolovoza 2021.

Ulazna pjesma
Znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena zaodje-nuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. (Otk 12, 1)

Zborna molitva
Svemogući vjekovječni Bože! Ti si bezgrešnu Djevicu Mariju, Majku svoga Sina, tijelom i dušom uznio u nebesa. Podaj nam, molimo, da uvijek težimo za onim što je gore te budemo sudionici njezine slave. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Uzašao k tebi, Gospodine, naš odani prinos! Po zagovoru blažene Djevice Marije na nebo uznesene rasplamti nam srce ognjem ljubavi da uvijek težimo k tebi. Po Kristu Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma
Svi naraštaji zvat će me blaženom jer mi velika djela učini Svesilni. (Lk 1, 48-49)

Popričesna molitva
Primili smo, Gospodine, spasonosna otajstva: daj nam, molimo te, na zagovor blažene Djevice Marije na nebo uznesene, prispjeti k slavi uskrsnuća. Po Kristu.

Prvo čitanje Otk 11, 19a; 12, 1-6a.10ab
Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama.

Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana Apostola
Otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu. I znamenje veliko pokaza se na nebu: žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete. I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. A Žena pobježe u pustinju, gdje joj Bog pripravi sklonište. I začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova!« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 45, 10b-12b.16

Pripjev: Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći.

Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći,
mnoštvom okružena.
»Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni:
zaboravi svoj narod i dom oca svog!«

»Zaželi li kralj ljepotu tvoju,
smjerno se pokloni njemu.«
S veseljem je vode i s klicanjem,
u kraljeve dvore ulazi.

Drugo čitanje 1Kor 15, 20-27a
Prvina Krist, a zatim oni koji su Kristovi

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista, po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu biti svi oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu dolasku; potom – svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt jer sve podloži nogama njegovim. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja
Uznesena je Marija u nebo; raduje se vojska anđelâ.

Evanđelje Lk 1, 39-56
Velika mi djela učini Svesilni: uzvisi neznatne.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« Tada Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.« Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Antonio Musa

Uvijek kada želimo saznati više o nekoj osobi ili nekoj stvarnosti, dobro nam se zaputiti na izvore na kojima možemo pronaći najvjerodostojniju i najčišću istinu o predmetu našeg zanimanja. Mi koji slavimo Marijino Uznesenje u sebi nosimo želju da Gospu što izbližega upoznamo i doživimo, kako bismo je onda što vjernije mogli nasljedovati. Upućujemo se stoga danas, kao i uvijek, na izvor Riječi Božje, u kojoj tražimo i pronalazimo najvjerodostojniju i jednu vjerodostojnu, najčišću i jedinu čistu – istinu.

O Blaženoj Djevici Mariji Sveto nam Pismo ne govori mnogo. Ipak, na nekoliko mjesta Riječ nas Božja upućuje na Gospu. Tako na jednome mjestu, na samome početku knjige o Djelima Apostolskim čitamo jedan predivan prikaz prve kršćanske zajednice. Sveti nam pisac govori o Isusovim apostolima i učenicima, o brojnim onim muškarcima i ženama koji su Isusa pratili kroza sve ono vrijeme njegova naučavanja i koji su se u jednom trenutku našli pred velikim izazovom, pitajući se što im je sada činiti. Nama je, braćo i sestre, dobro poznato kako je ono Isus umro na Veliki Petak, kako je Treći Dan Uskrsnuo i kako se četrdeset dana ukazivao svojim učenicima, a onda – njima naočigled – kako je uzašao na nebo. Znamo i da im je pedesetoga dana poslao svojega Duha Svetoga po kojemu su primili svoje poslanje te su tako znali što im je dalje činiti. Ali ovaj kratki tekst o kojem govorim opisuje nam onih deset dana lutanja i traženja, deset dana te velike tišine u kojoj su se našli Isusovi učenici. U tim, možda i najtežim trenutcima te male i mlade zajednice, tih prvih kršćana, oni se okupljaju u molitvi oko Isusove Majke. Upravo u Njoj kao da pronalaze utočište, bedem i zaštitu; kao da pronalaze sigurnost u svijetu u kojemu se toliko otvorenih i neodgovorenih pitanja nadvilo nad njih. I od toga trenutka pa sve do danas, nekom čudesnom snagom i jasnoćom, to postade kriterij razlučivanja onih pravih Isusovih učenika. Tako da s pravom možemo kazati da su prvim kršćanima najsličniji oni koji se u molitvi skupljaju oko Blažene Djevice Marije.

Kao što to već i rekoh, o Gospi Sveto Pismo nije govorilo previše. Ipak, na ovu veliku, najveću Gospinu Svetkovinu, Crkva pred nas stavlja veliko blago Božje Riječi izgovorene o Majci Božjoj. Odigrava se tako danas pred našim očima čudesno živa evanđeoska scena u kojoj jedna trudna žena dolazi u pohod drugoj.

Mi znamo jako dobro kako je Gospa, po Anđelovu navještenju, začela Isusa. Taj veliki događaj u kojem je Bog ušao u našu povijest da bi je učinio poviješću spasenja, mi slavimo uvijek iznova kada molimo onu staru i dragu molitvu Anđeo Gospodnji. Jednako tako, vjerujem da nam je svima poznata i priča o Elizabeti i Zahariji, starcima bez djeteta; i kako se ono u hramu Zahariji objavio Gospodin kazavši mu da će njegova žena, starica, začeti i roditi sina, a Zaharija, ne vjerujući Gospodinovoj riječi, ostade nijem od toga susreta s Gospodinom u hramu.

Nakon što je Anđeo Gabrijel navijestio Mariji da će roditi i začeti sina, zanimljivo je primijetiti što to Gospa prvo čini. Prvi njezin korak, Sveto nam Pismo svjedoči, je odlazak u Gorje. Gospa, iako i sama trudna, odlazi služiti svoju rođakinju Elizabetu. Dok u sebi nosi Sina Božjega, Marija ide ususret drugoj ženi u potrebi. Divnog li i velikog svjedočanstva Gospina. Kao da nas Gospa poučava da svi oni koji nose Boga u sebi, u svojemu srcu, bivaju spremni poći ka drugoj osobi, prepoznati potrebu te druge osobe i – ako je potrebno – staviti potrebu te druge osobe ispred svoje vlastite potrebe.

I Marija dolazi k Elizabeti. Elizabeta je već tri mjeseca trudna. Već se pomalo počinje i nazirati trudnički stomak na njoj starici. S jedne strane sretna da ju je Gospodin pogledao, a u isto vrijeme Elizabeta je na neki način i posramljena što sada, već kao starica, mora biti i trudnicom. Zaharija je već mjesecima nijem. Od onoga susreta u hramu on nije progovorio niti jedne riječi. Kao da se neka zlokobna tišina nadvila nad živote ovo dvoje staraca. Iako sada doživljavaju da njihove molitve za potomstvom napokon bivaju uslišane, težina te velike tišine u koju je ušao njihov život postajala je sve glasnija i gotovo neidrživa. Teško je i zamisliti što su sve u svojemu srcu i svojemu odnosu jednog s drugim prolazili Elizabeta i Zaharija. Koliko li se pitanja u tih nekoliko mjeseci rodilo u njima? Koliko strahova? Koliko možda i sumnji?! I u sve to dolazi Marija. I događa se čudo Božjega života.

Na glas njezina pozdrava, javi se u majčinoj utrobi Ivan Krstitelj i od radosti zaigra. Elizabeta to tako radosno svjedoči: Blagoslovljena ti među ženama! Blagoslovljen plod utrobe tvoje. Otkuda meni da mi dođe majka Boga mojega. Gle, čim sam ti glas začula, od radosti mi čedo u utrobi zaigra. Bio je to susret dviju žena koje su, svaka na svoj način, sudjelovale u velikom Božjem planu o spasenju čovjeka. Bio je to trenutak dvostrukoga blagoslova: Marija je blagoslovljena kao Majka Boga kojega nosi u svojoj utrobi, a Elizabeta je blagoslovljena sigurnošću da je sve ovo što se tako iznenada dogodilo u njezinom i Zaharijinom životu od Boga i da će Bog sve izvesti na dobro. Bio je ovo trenutak u kojem Elizabeta prihvati Mariju kao Bogonositeljicu, onu koja nam daruje Boga samoga, i po tom prihvaćanju Elizabeta zadobi milost otvorenih vrata prema nebeskoj slavi. U ovome susretu, po prihvaćanju toga dara koji Marija daruje, po prihvaćanju samoga Boga kojega Gospa nosi u svojoj utrobi, podno srca svojega, Elizabeti se otvori srce te ona i duhom bijaše izliječena od neplodnosti. I umjesto one tišine koja je ispunjavala njezino srce i njihov dom proteklih nekoliko mjeseci, sada se poput bujice izli rijeka blagoslova iz Elizabetina srca i njezinih usta. I na koncu, poput pjesme odjeknu cijelim onim gorjem Marijin hvalospjev u kojem ona veliča Boga što je pogledao na njezinu neznatnost i ostao vjeran onim obećanjima koja je dao svojima, unatoč njihovoj vlastitoj nevjeri.

Slavljem Velike Gospe i mi vjernici ovoga sadašnjega trenutka se radosno pridružujemo stotinama, tisućama i milijunima onih ljudi koji su putem vjere hodili prije nas, uzdajući se u molitvu, zagovor i blizinu Blažene Djevice Marije. Pridružujemo se i tolikim generacijama hrvatskih ljudi koji su u Gospi uvijek gledali svoju Kraljicu i Najvjerniju Odvjetnicu. I ovoga kolovoza tolika su svetišta diljem naše Domovine kao i tolike naše crkve po iseljeništvu bile prepune vjernoga naroda koji se okupljao slaviti svoju Majku. Veliki je to dar i velika milost koju su nam naši oci namrijeli: da upravo u Gospi gledamo i vidimo svoje nadahnuće, zaštitu i pomoć. I zato: sljedeći put kada se nađeš pred raskršćem života, kada se budeš pitao/la što ti je činiti, kada ti se učini nemogućim ostati vjeran Gospodinu – u onome najmanjemu: u osobnoj i obiteljskoj molitvi, u nedjeljnoj svetoj misi, u onome temeljnome kršćanskome životnome stavu – sjeti se Marije. Sjeti se Marije pred kojom se tope i nestaju sve tišine i neplodnosti naših srdaca i naših života. Sjeti se Marije pred kojom kada stojimo, kao da se u nama budi ona djetinja naivnost, ta prostodušnost djeteta dok stoji pred milosnim pogledom svoje majke. Sjeti se da ti pripadaš narodu koji radosno i vjerno slavi blagdan Velike Gospe, tu otajstvenu stvarnost da po prihvaćanju dara koji nam Marija daje, po prihvaćanju njezina Sina, i mi sami, iako grešni i nesavršeni ljudi, možemo biti ondje gdje je i Marija: u nebeskoj slavi.  

Danas, na ovaj dan kada slavimo našu Nebesku Majku Mariju, predajmo se stoga potpuno njoj, njoj se molimo da uvijek ostanemo vjerni njezinoj ljubavi, da uvijek ostanemo blizu njoj. Jer kada pripadamo Gospi, na najdublji mogući način pripadamo i njezinu Sinu. Prihvatimo Gospu kao ono što ona jest – Bogonositeljicu, onu koja nam daruje Boga samoga – da po tom prihvaćanju Bog ispuni sve naše mrtve tišine i izliječi sve neplodnosti naših srca i naših života pa da i mi s Elizabetom mognemo klicati: O, blagoslovljena ti među ženama; I blagoslovljen plod utrobe tvoje