VAZMENO BDJENJE

tra 20 2019 Miriam

20. travnja 2019.

Starozavjetno čitanje   Izl 14, 15  –  15, 1a

Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Reče Gospodin Mojsiju: »Zašto vičeš k meni? Reci Izraelcima da ­krenu na put. A ti podigni svoj štap, ­ispruži ­svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da ­Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana i oni će poći za njima, a ja ću se onda ­proslaviti nad faraonom i ­njegovim ratnicima, njegovim ­kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospodin kad se proslavim nad ­faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.« Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i ­stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetlji­vaše noć tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. Mojsije je držao ruku ispruže­nu nad morem dok je Go­spodin svu noć na stranu valjao vode jakim ­istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, sinovi Izraelovi ­siđoše usred mora na ­osušeno dno, a vode im stajahu kao bedem zdesna i slijeva. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. ­Zakoči kotače njihovih kola da su se jedva ­naprijed micali. »Bježimo od Izraela­ca!« – poviču Egipćani, »jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!« Tada će Go­spodin Mojsiju: ­»Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani bježeći jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku ­faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. Izraelci pak ­hodahu posred mora po ­suhu, a vode im kao bedem zdesna i ­slijeva. ­Tako Go­spodin u onaj dan izbavi Izraela iz ­šaka egipatskih i vidje Izrael ­Egipćane pomorene na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael o silnoj moći koju Gospodin pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Go­spodina i povjerova Gospo­dinu i njegovu sluzi Mojsiju. Tada Mojsije sa sinovima Izraelovim zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:

Otpjevna pjesma   Izl 15, 1-6.17-18

Pripjev:  Zapjevajmo Gospodinu jer se slavom proslavio!

Poslanica   Rim 6, 3-11

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Koji smo god kršteni u Krista ­Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti ­smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha. Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zaje­dno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih ­više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam   Ps 118, 1-2.16b-17.22-23

Pripjev:  Aleluja! Aleluja! Aleluja!

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjetiđ
i kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

Evanđelje    Lk 24, 1-12

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše žene na grob s miomirisima što ih pripraviše. Kamen nađoše otkotrljan od groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: »Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: 'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'« I sjetiše se one riječi njegovih, vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima. A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu. A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo. Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Fra Marinko Šakota

USKRSNO BDJENJE

«Ovo je noć» - slušamo u Exultetu! Ovo je ta «blažena noć u kojoj se nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje». U prvim stoljećima ovo Uskrsno bdjenje kršćani su slavili u zoru, na prijelazu iz noći u dan. Po riječima iz evanđelja: «Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu».

Uskrsna noć je vrijeme kada se u tami pali svjetlo, kao na ognju Uskrsna svjeća, koje se preko vjernika-sudionika širi i čitav prostor osvjetli. Ovo je, međutim, čin koji nije ispunjen i dovršen ako je samo izvanjski ostvaren, ako je crkveni prostor osvijetljen. Isus želi u nama, u meni i u tebi, u ovoj noći upaliti svjetlo vjere; vjere da tama nema zadnju riječ, da je svjetlo moguće, da je svjetlo jače od tame.

Ovo je vrijeme osobnog susreta s Uskrslim, kada se nama, meni i tebi, osobno obraća i imenom nas zove kao Mariju Magdalenu: «Marijo!», a ja i ti njega osobno: «Rabbuni! Učitelju!» Ovo je trenutak kada nas kao i dvije Marije osobno pozdravlja: «Zdravo! Šalom! Mir tebi!»

Ovo bdjenje u ovoj noći naš je dolazak do Isusova groba! Možda je to razlog zašto se ambon (odakle se navješćuje Božja riječ) prikazuje u obliku groba. Ovo sada je vrijeme kada nam iz Isusova groba anđeo Gospodnji progovara: «Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče.»

U ovom bdjenju poput one dvojice učenika koji idu iz Jeruzalema u Emaus slušamo Isusa koji nam «otkriva Pisma»; Isusa koji govori našem razumu; nama koji smo ponekad kao i ona dvojica učenika «bezumni» te nam želi otvoriti oči, da shvatimo, da ga prepoznamo.

Ovo je vrijeme kada nam Isus o otajstvu svoga prijelaza progovara i kroz prirodu. I priroda nam izlazi u susret i pomaže shvatiti otajstvo Njegova Uskrsnuća. Opažamo kako se u prirodi sve mijenja. Snagom sunčeva svjetla i topline sve što je spavalo, budi se. Sve što je bilo mrtvo, pod zemljom, oživljava, klija, izlazi iz zemlje i stabljika.

Ivan evanđelista kaže nam da je Isusov grob bio u vrtu. Bog je zamislio da i naše srce bude kao vrt, da cvjeta, da rastemo. No, kao i Isusov grob u vrtu, tako i u našem srcu može biti stanje groba, stanje mrtvila.

Pavao nam posvješćuje da je «ljubav Božja razlivena u srcima našim». Istina je to, ali kao što u vrtu, u kojem je posijano i posađeno cvjeće, voćke i povrće, može «divljati» korov i gušiti sve posađeno, tako i u nama kršćanima može «divljati» zlo! Može «divljati» mržnja, ljutnja, agresivnost, negativne misli i riječi (psovka), bludnost, sebičnost i oholost... Kad je mržnja ušla u naše srce, u nama je stanje groba, smrt je nastupila, smrt ljubavi.

Srce se može pretvoriti u stanje groba kad nas netko povrijedi pa nas obuzmu negativne misli i negativni osjećaji poput mržnje. No, to isto stanje može nastupiti i kada nismo povrijeđeni. Kako nas lako opsjednu negativne misli i osjećaji prema nekome! Primjerice, preko ljubomore i zavisti. A tek oni koji su upali u pravo ropstvo droge, alkohola, kocke, pornografije...

Smrt u nama je zapečaćena ako se na vrata našeg srce navali teški kamen! Ako nas zahvati sljepilo i tvrdoća srca koja ne dopušta izlaz! Ali ni ulaz neke dobre misli i riječi u nutrinu!

Uskrs je buđenje iz mrtvila, iz sna, otvaranje očiju i srca. Poput povratka izgubljenog sina koji «bijaše mrtav i oživje». Slično kao što u prirodi sada sve oživljava, tako i ova sveta noć sve nas poziva i budi na novi život. Isus želi da sada oživimo! Sada, u ovoj noći!

U ovom bdjenju kao dvojici učenika Isus želi, osim razum, dodirnuti i naša srca koja su ponekad kao i u njih «srca spora»; dotaći nas koji smo kao i oni ponekad razočarani, umorni, bez nade – mrtvi.

Možda rijetko kao u ispovijedi imamo iskustvo kako je otklonjen kamen s našeg srca. Spao teret! Olakšani. Rasterećeni snagom Božje milosrdne ljubavi!

I u praštanju stječemo to iskustvo. Praštanje je otklanjanje kamena i Izlazak! Stvarni izlazak iz groba, iz tame i ropstva.

Izlazak Židovskog naroda nije bio lagan. Trajao je dugo: 40 godina. Isus je uskrsnuo u jednom trenu, ali učenicima je trebalo prilično vremena da Uskrs dožive u svom srcu.

I guranje kamena s vrata našeg srca i naš izlazak iz stanja groba nekada može biti itekako naporno i potrajati dugo. Ali važno je započeti i iskusiti kako je odvaljen kamen sa srca!

Ljubav može uskrsnuti! Kad ljubav u nama uskrsne, kad ponovno oživi, to je iskustvo stvarnog izlaska iz groba!

U svima nama prisutne su klice vjere, nade, ljubavi, klice dobra, mira, praštanja, prijateljstva... Ali možda su još uvijek umrtvljene zbog zime u nama. Isus želi da život «uskrsne» ne samo u prirodi nego i u nama.