20. travnja 2019.
Starozavjetno čitanje Izl 14, 15 – 15, 1a
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Reče Gospodin Mojsiju: »Zašto vičeš k meni? Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospodin kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.« Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Gospodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, sinovi Izraelovi siđoše usred mora na osušeno dno, a vode im stajahu kao bedem zdesna i slijeva. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči kotače njihovih kola da su se jedva naprijed micali. »Bježimo od Izraelaca!« – poviču Egipćani, »jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!« Tada će Gospodin Mojsiju: »Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani bježeći jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. Izraelci pak hodahu posred mora po suhu, a vode im kao bedem zdesna i slijeva. Tako Gospodin u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih i vidje Izrael Egipćane pomorene na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael o silnoj moći koju Gospodin pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Gospodina i povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju. Tada Mojsije sa sinovima Izraelovim zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:
Otpjevna pjesma Izl 15, 1-6.17-18
Pripjev: Zapjevajmo Gospodinu jer se slavom proslavio!
Poslanica Rim 6, 3-11
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha. Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 118, 1-2.16b-17.22-23
Pripjev: Aleluja! Aleluja! Aleluja!
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjetiđ
i kazivati djela Gospodnja.
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Evanđelje Lk 24, 1-12
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše žene na grob s miomirisima što ih pripraviše. Kamen nađoše otkotrljan od groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: »Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: 'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'« I sjetiše se one riječi njegovih, vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima. A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu. A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo. Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Marinko Šakota
USKRSNO BDJENJE
«Ovo je noć» - slušamo u Exultetu! Ovo je ta «blažena noć u kojoj se nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje». U prvim stoljećima ovo Uskrsno bdjenje kršćani su slavili u zoru, na prijelazu iz noći u dan. Po riječima iz evanđelja: «Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu».
Uskrsna noć je vrijeme kada se u tami pali svjetlo, kao na ognju Uskrsna svjeća, koje se preko vjernika-sudionika širi i čitav prostor osvjetli. Ovo je, međutim, čin koji nije ispunjen i dovršen ako je samo izvanjski ostvaren, ako je crkveni prostor osvijetljen. Isus želi u nama, u meni i u tebi, u ovoj noći upaliti svjetlo vjere; vjere da tama nema zadnju riječ, da je svjetlo moguće, da je svjetlo jače od tame.
Ovo je vrijeme osobnog susreta s Uskrslim, kada se nama, meni i tebi, osobno obraća i imenom nas zove kao Mariju Magdalenu: «Marijo!», a ja i ti njega osobno: «Rabbuni! Učitelju!» Ovo je trenutak kada nas kao i dvije Marije osobno pozdravlja: «Zdravo! Šalom! Mir tebi!»
Ovo bdjenje u ovoj noći naš je dolazak do Isusova groba! Možda je to razlog zašto se ambon (odakle se navješćuje Božja riječ) prikazuje u obliku groba. Ovo sada je vrijeme kada nam iz Isusova groba anđeo Gospodnji progovara: «Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče.»
U ovom bdjenju poput one dvojice učenika koji idu iz Jeruzalema u Emaus slušamo Isusa koji nam «otkriva Pisma»; Isusa koji govori našem razumu; nama koji smo ponekad kao i ona dvojica učenika «bezumni» te nam želi otvoriti oči, da shvatimo, da ga prepoznamo.
Ovo je vrijeme kada nam Isus o otajstvu svoga prijelaza progovara i kroz prirodu. I priroda nam izlazi u susret i pomaže shvatiti otajstvo Njegova Uskrsnuća. Opažamo kako se u prirodi sve mijenja. Snagom sunčeva svjetla i topline sve što je spavalo, budi se. Sve što je bilo mrtvo, pod zemljom, oživljava, klija, izlazi iz zemlje i stabljika.
Ivan evanđelista kaže nam da je Isusov grob bio u vrtu. Bog je zamislio da i naše srce bude kao vrt, da cvjeta, da rastemo. No, kao i Isusov grob u vrtu, tako i u našem srcu može biti stanje groba, stanje mrtvila.
Pavao nam posvješćuje da je «ljubav Božja razlivena u srcima našim». Istina je to, ali kao što u vrtu, u kojem je posijano i posađeno cvjeće, voćke i povrće, može «divljati» korov i gušiti sve posađeno, tako i u nama kršćanima može «divljati» zlo! Može «divljati» mržnja, ljutnja, agresivnost, negativne misli i riječi (psovka), bludnost, sebičnost i oholost... Kad je mržnja ušla u naše srce, u nama je stanje groba, smrt je nastupila, smrt ljubavi.
Srce se može pretvoriti u stanje groba kad nas netko povrijedi pa nas obuzmu negativne misli i negativni osjećaji poput mržnje. No, to isto stanje može nastupiti i kada nismo povrijeđeni. Kako nas lako opsjednu negativne misli i osjećaji prema nekome! Primjerice, preko ljubomore i zavisti. A tek oni koji su upali u pravo ropstvo droge, alkohola, kocke, pornografije...
Smrt u nama je zapečaćena ako se na vrata našeg srce navali teški kamen! Ako nas zahvati sljepilo i tvrdoća srca koja ne dopušta izlaz! Ali ni ulaz neke dobre misli i riječi u nutrinu!
Uskrs je buđenje iz mrtvila, iz sna, otvaranje očiju i srca. Poput povratka izgubljenog sina koji «bijaše mrtav i oživje». Slično kao što u prirodi sada sve oživljava, tako i ova sveta noć sve nas poziva i budi na novi život. Isus želi da sada oživimo! Sada, u ovoj noći!
U ovom bdjenju kao dvojici učenika Isus želi, osim razum, dodirnuti i naša srca koja su ponekad kao i u njih «srca spora»; dotaći nas koji smo kao i oni ponekad razočarani, umorni, bez nade – mrtvi.
Možda rijetko kao u ispovijedi imamo iskustvo kako je otklonjen kamen s našeg srca. Spao teret! Olakšani. Rasterećeni snagom Božje milosrdne ljubavi!
I u praštanju stječemo to iskustvo. Praštanje je otklanjanje kamena i Izlazak! Stvarni izlazak iz groba, iz tame i ropstva.
Izlazak Židovskog naroda nije bio lagan. Trajao je dugo: 40 godina. Isus je uskrsnuo u jednom trenu, ali učenicima je trebalo prilično vremena da Uskrs dožive u svom srcu.
I guranje kamena s vrata našeg srca i naš izlazak iz stanja groba nekada može biti itekako naporno i potrajati dugo. Ali važno je započeti i iskusiti kako je odvaljen kamen sa srca!
Ljubav može uskrsnuti! Kad ljubav u nama uskrsne, kad ponovno oživi, to je iskustvo stvarnog izlaska iz groba!
U svima nama prisutne su klice vjere, nade, ljubavi, klice dobra, mira, praštanja, prijateljstva... Ali možda su još uvijek umrtvljene zbog zime u nama. Isus želi da život «uskrsne» ne samo u prirodi nego i u nama.