11. veljače 2024.
Ulazna pjesma
Budi mi, Gospodine, hrid zaštite, tvrđava spasenja. Jer ti si hrid moja, tvrđava moja, radi imena svoga vodi me i ravnaj! (Ps 31,3-4)
Zborna molitva
Bože, rekao si da boraviš u pravednu i iskrenu srcu. Daj da mi budemo takvi te se trajno nastaniš u nama. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, nek nas ovaj prinos očisti i obnovi na sliku Kristovu, da vršimo tvoju volju i postignemo obećanu nagradu. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (Iv 3,16)
Popričesna molitva
Gospodine, uživali smo kruh s neba. Daj da ga uvijek budemo gladni jer nam daje pravi život. Po Kristu.
Prvo čitanje Lev 13,1-2.45-46
Neka je gubavcu stan izvan tabora.
Čitanje Levitskog zakonika
Reče Gospodin Mojsiju i Aronu: »Ako se kome na koži pojavi oteklina ili lišaj ili bjelkasta pjega što bi bila nagovještaj gube na koži njegova tijela, neka se takav dovede svećeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova svećenika. Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeću; kosa neka mu je raščupana; gornju usnu neka prekrije i viče: ’Nečist! Nečist!’ Sve dok na njemu bude bolest, neka nečistim ostane, a kako je nečist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 32,1-2.5.11
Pripjev: Utočište ti si moje, radošću me spasenja okružuješ.
Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju
i u čijem duhu nema prijevare!
Grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.
Radujte se Gospodinu i kličite, pravedni,
kličite svi koji ste srca čestita!
Drugo čitanje 1Kor 10,31 – 11,1
Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite. Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje. Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Lk 7,16
Prorok velik usta među vama! Pohodi Bog narod svoj!
Evanđelje Mk 1,40-45
I odmah nesta s njega gube i očisti se.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme:
Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli:
»Ako hoćeš, možeš me očistiti!«
Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu:
»Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima:
»Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi,
pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje
što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«
Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati
i razglašavati događaj tako da Isus
više nije mogao javno ući u grad,
nego se zadržavao vani na samotnim mjestima.
I dolažahu k njemu odasvud.
Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 14. veljače 2021.
Bog se „zarazio“ našim ranjenim čovještvom
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Baš je lijep trg kad je sunčano! Baš lijep!
U današnjem Evanđelju (usp. Mk 1, 40-45) predstavljen nam je susret Isusa s čovjekom oboljelim od gube. Gubavce su smatrali nečistima i, prema propisima Zakona, trebali su stanovati izvan nastanjenog središta. Bili su isključeni iz svake ljudske, društvene i religijske veze: nisu, primjerice, smjeli ulaziti u sinagogu, nisu smjeli ulaziti ni u hram, pa ni zato da obave neku pobožnost. Isus, međutim, dopušta da mu se taj čovjek približi, ganut je, čak pruža ruku i dotiče ga. To je bilo nezamislivo u to doba. On tako ostvaruje Radosnu vijest koju naviješta: Bog je postao blizak našem životu, ima samilosti prema ranjenome čovječanstvu i dolazi ukloniti sve prepreke koje nas priječe živjeti u zajedništvu s njim, s drugima i samima sobom. Učinio se bliskim… Bliskost. Zapamtite dobro tu riječ, bliskost. Samilost: u Evanđelju se kaže kako se Isus, vidjevši gubavca, ganu. I nježnost. Tri riječi koje označavaju Božji stil: bliskost, samilost, nježnost. U ovoj zgodi možemo uočiti dva „prijestupa“ koji se susreću: prijestup gubavca koji se približava Isusu – a to nikako nije smio – i Isusa koji ga, nošen suosjećanjem, nježno dodiruje kako bi ga ozdravio – a nije smio to učiniti. Obojica krše zakon. To su dva prijestupa.
Prvi prijestup jest onaj koji čini gubavac: unatoč propisima Zakona, on izlazi iz izolacije i dolazi Isusu. Njegova se bolest smatrala Božjom kaznom, ali, u Isusu, on može vidjeti drugačije lice Božje: ne Boga koji kažnjava, već Oca koji suosjeća i ljubi, koji nas oslobađa od grijeha i koji nas nikada ne isključuje iz svojeg milosrđa. Tako taj čovjek može izići iz izolacije, jer u Isusu nalazi Boga s kojim će moći podijeliti svoju bol. Isusovo držanje ga privlači, tjera ga izići iz samog sebe i njemu povjeriti svoju bolnu priču.
Dopustite mi ovdje izreći jednu misao o mnogim dobrim svećenicima ispovjednicima koji imaju takav stav: privlačiti ljude, tolike koji se osjećaju beznačajnima, osjećaju se palima zbog svojih grijeha… Ali s nježnošću, sa suosjećanjem… Dobri naši ispovjednici koji ne vitlaju s bičem u ruci, nego samo prihvaćaju, slušaju i govore da je Bog dobar i da Bog uvijek oprašta, da se Bog ne umara opraštati. Molim danas sve vas da tim milosrdnim ispovjednicima zaplješćete ovdje na trgu, svi. [pljesak]
Drugi prijestup je onaj koji čini Isus: premda je Zakon zabranjivao doticati gubavce, On se ganuo, pružio ruku i dodirnuo ga da ga izliječi. Netko će reći: učinio je prekršaj, učinio je ono što je bilo zabranjeno zakonom, ogriješio se o zakon. Istina, prekršio je zakon. Ne ostaje na riječima, već ga dodiruje. Doticati s ljubavlju znači uspostaviti odnos, ući u zajedništvo, uključiti se u život drugoga sve dotle da se s drugim dijeli čak i rane.
Tom gestom, Isus pokazuje da Bog nije ravnodušan, ne drži se na „sigurnoj distanci“, štoviše, približava se sa samilošću i dodiruje naš život kako bi ga ozdravio nježnošću. To je Božji stil: bliskost, samilost i nježnost. Božji prijestup; to je veliki prijestup u tome smislu.
Braćo i sestre, i danas mnoga naša braća boluju od ove bolesti, Hansenove bolesti, ili od drugih bolesti ili trpe zbog uvjeta uz koje se nažalost vežu neke društvene predrasude. „To je grešnik!“. Sjetite se onoga [usp. Lk 7, 36-50) kad je na gozbu ušla ona žena i izlila po Isusovim nogama miomirisnu pomast. Drugi su govorili: „Ali kad bi ovaj bio prorok bio bi svjestan, znao bi tko je ta žena, da je grešnica“. Prezir. Isus, naprotiv, prima, štoviše, zahvaljuje: „Oprošteni su ti grijesi“. Isusova nježnost. Društvena je predrasuda tjerati ljude od sebe riječima: „Taj je nečist, to je grešnik, to je prevarant, to je…“ Da, katkad je to istina, ali ne smijemo gajiti predrasude. Svakome se od nas može dogoditi da iskusi rane, neuspjehe, boli, sebičnosti koje nas zatvaraju za Boga i druge, jer grijeh nas zatvara u nas same, zbog srama, zbog poniženjâ, ali Bog hoće otvoriti srce. S obzirom na sve to Isus nam naviješta da Bog nije neka ideja ili apstraktno učenje, već onaj koji se „zarazio“ našim ranjenim čovještvom i koji se ne boji doći u doticaj s našim ranama. „Ali, pater, pa što to pričate!? Bog da se zarazio!“. Ne kažem to ja, rekao je to sveti Pavao: učinio se grijehom (usp. 2 Kor 5, 21). On koji nije grešnik, koji ne može sagriješiti, učinio se grijehom. Gledaj kako se Bog zarazio da se približi nama, da nam iskaže samilost i da nam približi svoju nježnost. Bliskost, samilost i nježnost.
Kako bi poštovali pravila dobroga glasa i društvenih običaja, mi često zatomljujemo bol ili navlačimo maske iza kojih ga skrivamo. Zauzdani vlastitim egoizmima ili unutarnjima zakonima vlastitih strahova, ne zanimamo se previše za tuđe patnje. Molimo, naprotiv, Gospodina milost da u životu možemo činiti ta dva „prijestupa“ iz današnjeg Evanđelja. Onaj koji je činio gubavac, kako bi imali hrabrosti izići iz vlastite izolacije i umjesto da se predamo samosažaljenju ili plačemo nad vlastitim neuspjesima, da nižemo žalopojke, radije pođimo Isusu takvi kakvi jesmo: „Gospodine, takav sam!“ Osjetit ćemo onaj zagrljaj, onaj tako lijep Isusov zagrljaj. A zatim onaj Isusov prijestup: ljubav koja nadilazi okvire općevažećih pravila koja vrijedi za sve i kojih se svi pridržavaju, ljubav koja pomaže nadići predrasude i strah da se „uplićemo“ u život drugoga. Naučimo biti „prijestupnici“ kao njih dvojica: kao gubavac i kao Isus.
Neka nas na tome putu prati Djevica Marija, kojoj ćemo se sada obratiti u molitvi Angelusa.
……………………..
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 15. veljače 2009.
Guba kao simbol grijeha
Draga braćo i sestre!
Kroz ove nedjelje evanđelist sveti Marko daje nam razmišljati o nizu čudesnih ozdravljenja. Danas nam predstavlja jedno vrlo osebujno – o ozdravljenom gubavcu (usp. Mk 1,40-45), koji je prišao Isusu te ga, na koljenima, zamolio: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!" On ganut pruži ruku, dotače ga se i reče mu: "Hoću, budi čist!" I čovjek odmah ozdravi, a Isus mu zapovijedi da ne govori nikom o tome, te da se pokaže svećenicima i prinese žrtvu propisanu Mojsijevim zakonom. Taj ozdravljeni gubavac, međutim, nije mogao šutjeti, naprotiv svima je stao razglašavati što mu se dogodilo, tako da su – kako prenosi evanđelist – mnogi drugi bolesnici hitali k Isusu sa svih strana te je on bio prisiljen ostati izvan grada kako ga ljudi ne bi salijetali.
Reče Isus gubavcu: "Budi čist!" Prema židovskom zakonu (usp. Lev 13-14), gubu se smatralo ne samo bolešću, već i najtežim oblikom "nečistoće". Svećenici su bili dužni prepoznati je i bolesnika proglasiti nečistim. Ovaj bi morao otići od zajednice i stanovati izvan naselja, sve dok eventualno ne bi ozdravio i dok to ozdravljenje ne bi bilo nedvojbeno potvrđeno. Guba je zato predstavljala neku vrst vjerske i građanske smrti, a ozdravljenje od nje svojevrsnim ustajanjem na novi život. U gubi je moguće nazrijeti simbol grijeha, koji je prava nečistoća srca, koja nas može udaljiti od Boga. Nije tjelesna bolest gube, kao što su to predviđali drevni propisi, ono što nas udaljava od Boga, već grijeh, duhovno i moralno zlo. Zato psalmist kliče: "Blažen onaj kome je grijeh otpušten, / kome je zločin pokriven!" A zatim, obraćajući se Bogu, kaže: "Tad grijeh svoj tebi priznah / i krivnju svoju više ne skrivah. / Rekoh: 'Priznat ću Jahvi prijestup svoj', / i ti si mi krivnju grijeha oprostio" (Ps 32/31,1.5). Grijesi koje činimo udaljavaju nas od Boga i ako ih ponizno ne priznamo uzdajući se u Božje milosrđe, dovode čak do smrti duše. To čudo ima dakle snažnu simboličnu vrijednost. Isus, kao što je prorokovao Izaija, je Sluga Gospodnji koji "je naše bolesti ponio, / naše… boli na se uzeo" (Iz 53,4). U svojoj muci postat će poput gubavca, koji je onečišćen našim grijesima, udaljen od Boga: sve će to učiniti iz ljubavi, da bi nam donio pomirenje, oproštenje i spasenje. U sakramentu pokore raspeti i uskrsli Krist, po svojim službenicima, čisti nas svojim beskrajnim milosrđem, vraća nas u zajedništvo s nebeskim Ocem i braćom, daruje nam svoju ljubav, radost i mir.
Draga braćo i sestre, zazovimo Djevicu Mariju, koju je Bog očuvao od svake ljage grijeha, da nam pomogne izbjegavati grijeh i često pristupati sakramentu ispovijedi, sakramentu oproštenja, čiju vrijednost i važnost za naš kršćanski život danas treba još više otkrivati.