Ulazna pjesma
Dok je mirna tišina svime vladala, i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, sišla je tvoja svemoguća Riječ s nebesa, Gospodine, s kraljevskih prijestolja.
(Mudr 18,14-15)
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, ti prosvjetljuješ sve koji u te vjeruju. Ispuni čitav svijet svojom slavom i jasno se očituj svim narodima. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, posveti ove darove rođenjem svoga jedinca Sina koji nam pokazuje put istine i obećava život nebeskog kraljevstva. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Svima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. (Iv 1,12)
Popričesna molitva
Gospodine Bože naš, smjerno te molimo: djelovanjem ovog otajstva očisti nas od zlih sklonosti i ispuni nam želju za spasenjem. Po Kristu.
Prvo čitanje (Sir 24,1-2.8-12)
Mudrost se Božja nastani posred izabranog naroda.
Čitanje Knjige Sirahove
Mudrost se sama slavi i u Bogu se časti i sred puka svog se hvali. Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja. Posred naroda se svog uzvisuje i u punom svetom zboru pobuđuje divljenje i u mnoštvu izabranika ima hvalu i među blagoslovljenima ona se sama ovako blagoslivlje: »Zapovjedi mi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reče: ‘Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.’ Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neću prestati dovijeka. Pred njim sam služila u svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu.
Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu. Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj, i u punom zboru svetih moj je boravak.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam (Ps 147,12-15.19-20)
Pripjev: Riječ tijelom postade i nastani se među nama.
Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
……………
On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
………….
Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!
Drugo čitanje (Ef 1,3-6.15-18)
Po Isusu nas predodredi za posinstvo.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome. Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati;
prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja (Usp. 1Tim 3,16)
Slava tebi, Kriste, propovijedani narodima! Slava tebi, Kriste, vjerovani u svijetu!
Evanđelje (Iv 1,1-5.9-14 – kraća verzija)
Riječ tijelom postade i nastani se među nama.
Početak svetog Evanđelja po Ivanu
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje Muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
fra Ivan Dugandžić:
U početku bijaše Riječ
Zanimljivo je da Crkva u svojoj liturgiji na 2. nedjelju po Božiću ponovo čita isto evanđelje koje je bilo na danjoj misi Božića. Nije to zbog pomanjkanja prikladnih evanđeoskih tekstova, već zbog toga što početak Ivanova evanđelja najsnažnije izražava svu teološku dubinu božićnog otajstva i istodobno od čovjeka traži pravi odgovor. Drugim riječima, u Ivanovom Proslovu možemo uvijek naći pravi odgovor na pitanje, što je Božić. Jer, postoji trajna opasnost da se previše ograničimo na ono što su ljudi stvorili uz Božić i da zanemarimo ono što je Bog učinio za čovjeka i zašto je to učinio. A Božićna je priča jedinstvena upravo po tome što je u njoj u središtu božićno otajstvo.
Božić treba biti blagdan vjere u kojem postajemo svjesni što je Bog u tom Djetetu učinio za čovjeka i na što nas to obvezuje. Temeljna poruka Ivanova teksta jest da je «Riječ tijelom postala i nastanila se među nama» (Iv 1,14). Svojim dolaskom u ljudsku povijest on je svima onima koji su ga primili omogućio da postanu djeca Božja (Iv 1,12). Za Sina Božjega – kaže jedan drugi novozavjetni tekst – to je značilo odreći se svoje božanske uzvišenosti, uzeti na sebe lik sluge i poniziti se sve do prihvaćanja smrti, i to smrti na križu (usp. Fil 2,6-8). A sve to samo zato da ljudima omogući da postanu djeca Božja. No to će se dogoditi samo ako čovjek zahvalno prihvati tu mogućnost i taj put.
Ivanov proslov govori u jednostavnim i lako razumljivim slikama o dolasku Riječi: Utjelovljena Riječ dolazi kao izvor života (Iv 1,4) kako bi svi ljudi imali život (3,16; 10,10), ona dolazi kao Svjetlo da prosvijetli svakog čovjeka (1,9) i da nitko više ne hodi u tami, već da ima svjetlost života (8,12). Zato taj Ivanov tekst ima programski karakter za kršćanski život. On otkriva ne samo veličinu Božjeg dara čovjeku u rođenju njegova Sina, već predstavlja i zahtjev čovjeku da zahvalno prihvati taj dar i na nj odgovori životom.
Trajni poziv čovjeku
Razmišljajući o otajstvu Isusova rođenja, novozavjetna teologija kaže da je Bog u Isusu Kristu čovjeku objavio svoju savršenu sliku (Kol 1,15) koja je za čovjeka istodobno i dar i zadatak. To nam na svoj način poručuje i božićna liturgija ponavljajući: «Dijete nam je darovano!» Zašto nam je darovano? Ne zato da bismo svake godine imali nekoliko lijepih dana slavlja, već zato da svaki čovjek može, po njegovu primjeru, svoj život trajno darivati Bogu i drugom čovjeku i tako ostvarivati Božju sliku u sebi. A to je moguće samo ako čovjek ima trajno na umu da je Bog došao njemu u susret i da je to stvarni sadržaj Božića, a ne ono što je od njega napravila pobožna kršćanska duša.
Nasuprot tom Božjem programu s čovjekom od samog početka stoji čovjekov program bez Boga koji je prisutan već u Adamovu neposluhu i koji je kroz stoljeća poprimao uvijek nove oblike. Taj čovjekov prkos i neposluh prema Bogu snažno je izrazio Göthe kroz parolu svoga Fausta: «U početku bijaše djelo!» To je doista dobro pogođena formula moderne svijesti koja je na mjesto Stvoritelja stavila čovjeka kao stvaraoca (homo faber), a vjeru u Božje kraljevstvo zamijenila vjerom u neograničen ljudski napredak, što je samo novo izdanje onog lažnog obećanja na koje su nasjeli praroditelji: «Bit ćete kao bogovi».
Aludirajući baš na riječi Ivanova proslova, Götheov Faust na pozornici govori: «Odjednom vidim savjet i pišem utješen: u Početku bijaše djelo». Nakon toga na pozornici se pojavljuje đavao, čime Göthe želi reći da je svaki svijet bez Boga, koji je samo ljudsko djelo, zapravo uvijek đavolska stvar. Zato utjelovljenje Riječi ostaje trajni program Crkve i svakog vjernika: «U početku bijaše Riječ». Zato danas ponovo evanđelje koje nam je navješteno na Božić Jer, čitav život treba osluškivati tu Riječ i dopustiti joj da se utjelovljuje u svakodnevici našega života. Kršćanstvo je konkretno zato što je njegov Bog konkretan.