5. lipnja 2022.
Ulazna pjesma
Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji prebiva u nama, aleluja. (Rim 5, 5; 10, 11)
Zborna molitva
Bože, ti otajstvom današnje svetkovine posvećuješ u svakom plemenu i narodu cijelu Crkvu. Izlij na sav svijet darove svoga Duha: što si svojom dobrotom učinio na počecima Crkve to i danas izvrši u srcu svojih vjernika. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Ispuni, Gospodine, obećanje svoga Sina: nek nas Duh Sveti uvede u otajstvo ove žrtve i otvori nam svu istinu. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Svi se napuniše Duha Svetoga, razglašavajući veličanstvena djela Božja, aleluja. (Dj 2, 4.11)
Popričesna molitva
Bože, ti svojoj Crkvi dijeliš dare nebeske; čuvaj u nama milost koju si dao, da dar Duha Svetoga vazda u nama djeluje, a duhovna hrana unaprijedi djelo vječnog otkupljenja. Po Kristu.
Prvo čitanje Dj 2, 1-11
Čitanje Djela apostolskih
Kad je došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 104, 1ab.24ac.29bc-31.34
Pripjev: Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine!
Puna je zemlja stvorenja tvojih.
Ako dah im oduzmeš, ugibaju
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju
i tako obnavljaš lice zemlje.
Neka dovijeka traje slava Gospodnja:
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Gospodinu.
Drugo čitanje Rim 8, 8-17
Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Oni koji su u tijelu ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« Sâm Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. Riječ Gospodnja.
Posljednica: Dođi, Duše Presveti
Pjesma prije evanđelja
Dođi Duše Sveti, napuni srca svojih vjernika; i oganj svoje ljubavi u njima užezi!
Evanđelje Iv 14, 15-16.23b-26
Duh Sveti poučavat će vas o svemu.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek. Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 24. svibnja 2015.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Svetkovina Duhova daje nam ponovno doživjeti početke Crkve. U Djelima apostolskim se opisuje kako, pedeset dana nakon Uskrsa, u kući u kojoj su se nalazili Isusovi učenici "eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar… Svi se napuniše Duha Svetoga" (2, 1-2). Silaskom Duha Svetoga učenici su se potpuno preobrazili: strah je zamijenila hrabrost; zatvorenost ustupa mjesto navještaju, a svaku sumnju je odagnala vjera ispunjena ljubavlju. To je „krštenje" Crkve, koja tako započinje svoj hod kroz povijesti, vođena snagom Duha Svetoga.
Taj događaj, koji mijenja srce i život apostolâ i drugih učenika, odmah se ponavlja izvan dvorane Posljednje večere. Naime, ona vrata koja su bila zatvorena pedeset dana konačno se širom otvaraju i prva kršćanska zajednica, koja više nije prignuta nad samu sebe, počinje mnoštvu ljudi različita porijekla govoriti o velikim stvarima koje je Bog učinio (usp. r. 11), to jest o uskrsnuću Isusa, koji je bio raspet. I svi su ih prisutni čuli govoriti na vlastitom jeziku. Dar Duha Svetog ponovno uspostavlja sklad jezikâ koji je bio izgubljen u Babilonu i predoznačuje dimenziju poslanja apostolâ koja obuhvaća čitav svijet. Crkva se ne rađa kao izolirana, već kao univerzalna, jedna i katolička, s točno određenim identitetom, ali otvorena svima; njezin identitet obuhvaća cio svijet i nikoga ne isključuje. Nikome majka Crkva ne zatvara vrata, nikome! Ni najvećem grješniku! Nikome! I to po snazi, po milosti Duha Svetoga. Crkva majka širom otvara svoja vrata svima zato što je majka.
Duh Sveti izliven na Pedesetnicu u srca učenikâ označava početak novoga doba: doba svjedočanstva i bratstva. To novo doba dolazi odozgor, dolazi od Boga, poput ognjenih jezika koji su sišli nad svakog od učenika. Bio je to oganj ljubavi koji sažiže svaku ogorčenost; bio je to jezik evanđelja koji prelazi granice što su ih postavili ljudi i dotiče srca mnoštva ljudi bez obzira na jezike, rase i nacionalnosti. Kao i davnog dana Pedesetnice, Duh Sveti se i danas nastavlja izlijevati na Crkvu i na svakog od nas kako bismo izašli iz naših osrednjosti i naših zatvorenosti te čitavom svijetu naviještali Gospodinovu milosrdnu ljubav. Prenositi drugima Gospodinovu milosrdnu ljubav: to je naše poslanje! I nama su darovani „jezik" evanđelja i „oganj" Duha Svetoga kako bismo, naviještajući uskrslog Isusa, živa i prisutna među nama, zagrijali vlastito i srce narodâ približavajući ga Njemu, koji je put, istina i život.
Povjerimo se majčinskom zagovoru Presvete Marije, koja je bila prisutna kao Majka među učenicima u dvorani Posljednje večere: ona je majka Crkve, Isusova majka koja je postala majka Crkve. Njoj se utecimo da Duh Sveti siđe u izobilju na Crkvu našeg doba, da ispuni srca svih vjernika i upali u njima oganj svoje ljubavi.
………………….
KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.
Srijeda, 15. studenoga 2006.
Duh Sveti kao duša naše duše
Draga braćo i sestre!
I danas, kao i u dvije prethodne kateheze, vraćamo se svetom Pavlu i njegovim mislima. Nalazimo se pred jednim divom, ne samo na polju konkretnoga apostolata, nego i na polju izuzetno dubokog i poticajnog teološkog nauka. Nakon što smo prošli puta promišljali o onome što je Pavao napisao s obzirom na središnju ulogu što je Isus Krist zauzima u našem vjerničkom životu, danas ćemo vidjeti što kaže o Duhu Svetome i o njegovoj prisutnosti u nama, jer nas i ovdje taj apostol može poučiti stvarima od velikoga značenja.
Poznato nam je što sveti Luka kaže o Duhu Svetom u Djelima apostolskim, opisujući događaj Duhova na Pedesetnicu. Taj Duh nosi sa sobom snažan poticaj za preuzimanje misijskih obveza kako bi se evanđelje svjedočilo trgovima i ulicama svijeta. Zapravo, Djela apostolska pripovijedaju o čitavom nizu misija što su ih apostoli izvršili, prvo u Samariji, potom uz obalni dio Palestine, a onda i prema Siriji. U prvom redu pripovijedaju o tri velika misionarska putovanja što ih je poduzeo Pavao, što sam već spomenuo u jednom od prethodnih susreta srijedom. Sveti Pavao, međutim, u svojim poslanicama govori nam o Duhu Svetom i pod drukčijim vidikom. On se ne zaustavlja samo na oslikavanju dinamičke i djelatne dimenzije treće osobe Presvetog Trojstva, nego istražuje i njezinu prisutnost u životu kršćanina, čije je samo postojanje njome obilježeno. Rečeno drugim riječima, Pavao razmišlja o Duhu izlažući njegov utjecaj ne samo na kršćaninovo djelovanje, nego i na njegovo postojanje. Upravo je on taj koji kaže da Duh Božji prebiva u nama (usp. Rim 8,9; 1 Kor 3,16) te da je Bog odaslao "u srca vaša Duha Sina svoga" (Gal 4,6). Prema Pavlu, dakle, Duh nas obuzima u našoj najintimnijoj osobnoj nutrini. U tom smislu, evo nekoliko njegovih riječi velikoga značenja: Zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti... Ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" (Rim 8,2.15), a budući da smo sinovi, možemo Bogu reći "Oče." Tako se može dobro vidjeti da kršćanin, još prije nego djeluje, posjeduje bogatu i plodnu nutrinu, koja mu je darovana u sakramentima krštenja i potvrde, nutrinu koja ga postavlja u objektivan i originalan odnos posinstva u odnosu na Boga. Evo u tome našega velikog dostojanstva: nismo samo slika Božja, već njegovi sinovi. To je i poziv da živimo to svoje posinstvo, da budemo sve svjesniji da smo posinjeni u veliku Božju obitelj. To je poziv na preoblikovanje ovoga objektivnog dara u subjektivnu stvarnost, odlučujuću za naše razmišljanje, za naše djelovanje, za naše postojanje. Bog nas drži svojim sinovima, budući da nas je podigao u dostojanstvo slično, premda ne jednako, dostojanstvu samoga Isusa, jedinoga pravoga Sina u punom smislu riječi. U njemu nam je darovano, ili vraćeno, stanje sinovstva i pouzdane slobode u odnosu prema Ocu.
Na taj način otkrivamo da za kršćanina Duh nije više samo "Duh Božji", kao što se to obično kaže u Starom zavjetu te se nastavlja ponavljati i u novozavjetnom govoru (usp. Post 41,38; Izl 31,3; 1 Kor 2,11.12; Fil 3,3 itd.). A nije ni samo "Duh Sveti" općenito shvaćen, na način kako se izražavao Stari zavjet (usp. Iz 63,10.11; Ps 51,13) ili židovstvo u svojim spisima (Kumran, rabinska književnost). Na posebnost kršćanske vjere spada zapravo priznanje da je uskrsli Gospodin podijelio na sasvim novi način toga Duha, te je on postao "Duh životvorni" (1 Kor 15,45). Upravo stoga sveti Pavao govori izravno o "Duhu Kristovu" (Rim 8,9), o "Duh Sina" (Gal 4,6) ili od "Duhu Isusa Krista" (Fil 1,19). Kao da bi želio reći da nije samo Bog Otac vidljiv u Sinu (usp. Iv 14,9), nego da se i Duh Božji izriče u životu i djelovanju raspetoga i uskrsloga Gospodina!
Pavao nas poučava još jednoj važnoj stvari: kaže da ne postoji prava molitva bez prisutnosti Duha u nama. On piše: "Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete" (Rim 26-27). To je kao da kaže da je Duh Sveti, to jest Duh Oca i Sina, već duša naše duše, najtajniji dio našeg bića, odakle se neprestano uzdiže Bogu u pokretu molitve, čiji pravi izričaj nismo sposobni pojasniti. Duh je, doista, uvijek pozoran u nama, nadomješta naše nedostatke i Ocu prinosi naše klanjanje, skupa s našim najdubljim željama. Naravno, to zahtijeva visoku razinu životnoga zajedništva s Duhom. To je poziv da budemo još osjetljiviji, još pozorniji na ovu prisutnost Duha u nama, da je oblikujemo u molitvu, da osjetimo tu prisutnost te da tako naučimo moliti, razgovarati s Ocem kao sinovi u Duhu Svetomu.
Tu je još jedan vidik svojstven Duhu, kojemu nas je poučio sveti Pavao: riječ je o njegovoj vezi s ljubavi. Ovako piše apostol: "Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!" (Rim 5,5). U svojoj enciklici "Deus caritas est" naveo sam vrlo rječitu izreku svetog Augustina: "Vidiš li ljubav, vidiš Trojstvo" (br. 19), te sam nastavio tumačiti: "Duh je, doista, ona nutarnja sila koja usklađuje srce (vjernika) sa srcem Kristovim te ih potiče da ljube braću kao što ih je on ljubio" (isto). Duh nas polaže u sam ritam božanskoga života, a to je život ljubavi, čineći da postanemo osobno sudionici odnosa koji postoje između Oca i Sina. Nije beznačajno da Pavao, kad nabraja različite čimbenike djelovanja Duha, na prvo mjesto stavlja ljubav: "Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir..." (Gal 5,22). A, budući da po svojoj definiciji ljubav spaja, to znači ponajprije da je Duh tvorac zajedništva unutar kršćanske zajednice, kao što i kažemo na početku svete mise Pavlovim izrazom: "... zajedništvo Duha Svetoga (to jest zajedništvo koje On čini) sa svima vama" (2 Kor 13,13). S druge strane, međutim, istina je da nas Duh potiče na stvaranje odnosa ljubavi sa svim ljudima. Tako, kad ljubimo, dajemo prostor Duhu, dozvoljavamo mu da se izrekne u punini. Na taj se način razumije i zašto Pavao na istu stranicu Poslanice Rimljanima stavlja dva upozorenja: Budite "u Duhu gorljivi", i: "Nikome zlo za zlo ne vraćajte" (Rim 12,11.17).
Na kraju, Duh je prema svetom Pavlu, velikodušni zalog što nam ga je sam Bog darovao kao prethodnicu, a u isto vrijeme i kao jamstvo naše buduće baštine (usp. 2 Kor 1,22; 5,5; Ef 1,13-14). Tako od Pavla učimo da djelovanje Duha usmjerava naš život prema velikim vrijednostima ljubavi, radosti, zajedništva i nade. Na nama je da svakoga dana proživljavamo iskustvo Duha, prateći njegove nutarnje poticaje, potpomognuti u odlukama prosvjetljujućim vodstvom ovog apostola.