Ulazna pjesma
Doista, uskrsnu Gospodin. Njemu slava i vlast u vijeke vjekova. (Lk 24, 34; usp. Otk 1, 6)
Zborna molitva
Bože, ti si danas po svojem Jedinorođencu pobijedio smrt i nama otvorio pristup vječnom životu. Zato slavimo blagdan njegova uskrsnuća: obnovi nas, molimo, svojim Duhom i daj da i mi uskrsnemo u svjetlo života. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Primi, Gospodine, dar što ga na dan Vazma radosni prinosimo za žrtvu, kojom se tvoja Crkva nanovo rađa i hrani. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Žrtvovana je Pasha naša, Krist: zato svetkujmo s beskvasnim kruhom čistoće i istine, aleluja. (1Kor 5, 7-8)
Popričesna molitva
Bože, obnovio si svoju Crkvu vazmenim otajstvima: štiti je trajno svojom dobrotom i privedi k slavi uskrsnuća.Po Kristu.
Prvo čitanje Dj 10, 34a.37-43
S njime smo zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Prozbori Petar i reče: »Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 118, 1-2.16-17.22-23
Pripjev: Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu.
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
…………..
Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.
…………..
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Drugo čitanje Kol 3, 1-4
Tražite što je gore, gdje Krist sjedi.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!
Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja 1Kor 5, 7b-8a
Žrtvovan je Krist, Pasha naša! Zato svetkujmo u Gospodinu!
Evanđelje Iv 20, 1-9
Trebalo je da Isus ustane od mrtvih.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
Fra Ivan Dugandžić
Prazan grob kao izazov
Govoreći o odlasku žena na Isusov grob, evanđelisti ne zaboravljaju istaknuti kako je to bilo «rano ujutro». Zacijelo time ne žele tek precizno odrediti vrijeme njihova pohoda grobu, već puno više simbolički istaknuti značenje onoga što se na Isusovu grobu zbilo i što je to za njih značilo. Ako se ne može opisati sam događaj Isusova uskrsnuća, moguće je izraziti njegovo značenje. Izraz «rano ujutro» zapravo znači u osvit novoga dana, u zoru novoga dana. To je trenutak kad se dijele noć i dan ili bolje rečeno, kad noć uzmiče pred nadolazećim danom. Time je i Isusovo uskrsnuće već protumačeno kao svjetlo koje je zasjalo u tamu svijeta, kao novi život koji se rađa na mjestu ljudskog umiranja i propadanja.
No za prve svjedoke Isusova uskrsnuća nije bio nimalo lagan proces suočiti se s tom za njih posve novom i neočekivanom stvarnošću. Bila je to prava životna drama u kojoj se mukotrpno rađala njihova vjera. Žene polaze na grob vođene osjećajem ljubavi i zahvalnosti prema Učitelju koji je tragično završio, ali i u strahu od mogućih posljedica dolaska na strogo čuvani grob. Prevladavši ipak taj strah, Marija Magdalena se suočava s činjenicom otvorenog i praznog Isusova groba koja je stavlja pred nove poteškoće koje se prepoznaju u njezinoj rečenici upućenoj Petru: «Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše» (Iv 20,2). To je zadnje što čovjek može reći u susretu s praznim grobom. Ljudsko iskustvo i mogućnost njegove spoznaje jednostavno ne seže dalje od toga.
Slično vrijedi i za odlazak na grob Petra i učenika kojega je Isus osobito ljubio. U opis njihova pohoda grobu evanđelist je ugradio zanimljivu poruku. Taj drugi učenik, tjeran svojom velikom ljubavlju prema Učitelju, prestigao je Petra i prvi stigao, ali nije prvi ušao u grob. On poštuje prvenstvo koje je Isus za svoga života namijenio Petru. Ali ni jednom ni drugom, kao prethodno ni Mariji Magdaleni, prazan grob još uvijek ne znači Isusovo uskrsnuće, već zagonetku koja tek traži svoje rješenje. To je proces koji ide dalje.
Vidje i povjerova
U tom dvostrukom izrazu «vidje i povjerova» sadržana je i dvostruka poruka: prvo, očito je ne samo to da nipošto nije dosta vidjeti prazan grob i povoje u koje je bilo umotano Isusovo tijelo (usp. Iv 20, 7), da bi se povjerovalo u uskrsnuće; drugo, za to je potrebno puno više od gledanja, a to je vjera, koja je moguća i bez gledanja. Upravo to je snažno istaknuto samo malo dalje u tekstu Ivanova evanđelja, i to u opisu Tomine potrebe da vidi i opipa uskrsnulog Isusa: «Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju» (Iv 20,29). U svjetlu te riječi Uskrsloga upućene Tomi mogla bi se tvrdnja s obzirom na Ljubljenog učenika «vidje i povjerova» (20,8) shvatiti kao određen prigovor što nije povjerovao bez gledanja, iako je to bilo «gledanje» srca, ljubavi.
To iskustvo vjere prvih učenika dijele vjernici svakoga vremena. I mi često stojimo nemoćni pred svojim vlastitim grobovima. Nekad je to grob prerano izgubljenoga roditelja, bračnoga druga, vlastitoga djeteta i slično. U takvim trenucima u nama se javljaju mučna pitanja: zašto se to moralo dogoditi, zašto baš meni? Što nam u takvim prilikama znači poruka Isusova uskrsnuća? Ponajprije podsjećanje da je i Isus u slavu uskrsnuća ušao preko trpljenja i smrti, ali uvijek u vjernosti Bogu i uvjerenju da ga on neće ostaviti.
Nadalje, sam je uskrsli Gospodin obećao da će sa svojima biti do kraja (usp. Mt 28,20), a to znači da i u tako teškim iskušenjima nismo sami, već možemo ozbiljno računati na njegovo obećanje. Ali od prvih svjedoka njegova uskrsnuća moramo učiti, da se treba znati suočiti s izazovom groba, sjećajući se s ljubavlju svake njegove riječi. Tako će se dogoditi da i mi počnemo na cijelu stvarnost života gledati srcem, a iz takva gledanja uvijek se rađa vjera koja nas oslobađa iz okova naše ljudske nemoći.