Pedesetnica. Duhovi

svibnja 20 2021 Miriam

23. svibnja 2021.

Ulazna pjesma
Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji prebiva u nama, aleluja. (Rim 5, 5; 10, 11)

Zborna molitva
Bože, ti otajstvom današnje svetkovine posvećuješ u svakom plemenu i narodu cijelu Crkvu. Izlij na sav svijet darove svoga Duha: što si svojom dobrotom učinio na počecima Crkve to i danas izvrši u srcu svojih vjernika. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Ispuni, Gospodine, obećanje svoga Sina: nek nas Duh Sveti uvede u otajstvo ove žrtve i otvori nam svu istinu. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Svi se napuniše Duha Svetoga, razglašavajući veličanstvena djela Božja, aleluja. (Dj 2, 4.11)

Popričesna molitva
Bože, ti svojoj Crkvi dijeliš dare nebeske; čuvaj u nama milost koju si dao, da dar Duha Svetoga vazda u nama djeluje a duhovna hrana unaprijedi djelo vječnog otkupljenja. Po Kristu.

Prvo čitanje Dj 2,1-11
Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti.

Čitanje Djela apostolskih
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 104, 1ab. 24ac 29b-31.34

Pripjev: Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine,
puna je zemlja stvorenja tvojih.

Ako dah im oduzmeš, ugibaju
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju
i tako obnavljaš lice zemlje.

Neka dovijeka traje slava Gospodnja:
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Gospodinu.

Drugo čitanje Gal 5, 16-25
Plodovi Duha.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima
Braćo: Po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već, rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! Riječ Gospodnja.

Posljednica je obvezatna (v. Lekcionar).

Pjesma prije Evanđelja
Dođi Duše Sveti, napuni srca svojih vjernika; i oganj svoje ljubavi u njima užezi!

Evanđelje Iv 15,16-27; 16,12-15
Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas: Primite Duha Svetoga.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom. Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

fra Branko Radoš

Duhovi

Nas ljude današenje generacije vjerojatno zbunjuje nauka o Duhu Svetome, jer mi istinitim redovito smatramo samo ono što možemo vidjeti, čuti, dodirnuti... Za nas postoji ono što je predmet naših osjećaja ili što se znanstvenim metodama može dokazati. Duha Božjega na taj način ne možemo doživjeti. To je razlog da nam se učini dalekim, neprotumačivim i neshvatljivim. No, nije to samo sa Duhom Svetim. Mi ni dah svoj ne možemo vidjeti, ali smo ga svjesni i znamo da on postoji. Ni ljubav, radost, sreću, dobrotu ne možemo vidjeti, ali smo 100% uvjereni da oni postoje, da ispunjavaju ovaj svijet, da se od njih živi... Ne možemo ih vidjeti, ali možemo osjetiti i drugima pokazati. I to činimo osmjehom, ispruženom rukom, pohvalnom riječju, prigodnim poklonom itd. To duh čini u nama.

Televizijske emisije nam predstavljaju čuda ljudske mašte. Divimo se tako čuvenim građevinama, od egipatskih piramida do velebnih europskih katedrala. Muzeji i galerije čuvaju blago čovjekovog duha koji je stvorio tolike i takve ljepote. Služimo se brojnim pomagalima i strojevima koji su proizvod ljudskog duha. Nastavak svog života zahvaljujemo lijekovima i cjepivima koje je otkrio ljudski duh. Bez obzira na sve polemike čovječanstvo vjeruje da će ga znanstvenici pronađenim cjepivom spasiti od ove najnovije pandemije i vratiti normalnom životu.

Mi se danas hvalimo „pametnim telefonima“ i supermoćnim računalima, nadzvučnim avionima i dalekometnim raketama. Jednom riječju hvalimo se visokim tehnološkim napretkom. A ni svjesni nismo da uz svu moć i tehniku nismo uspjeli riješiti najvažniji problem svoga postojanja. Još uvijek smo nemoćni pred bijesom prirode, pred smrtnim bolestima koje prkose znanosti i napretku. Inteligencija i znanje bez Boga postali su nažalost pogubno oružje, volja bez Boga pretvorila se u samovolju i tiraniju pojedinaca, stranaka ili skupina ljudi. Možda nam i ova pandemija o tome govori. Zato nam je svima potrebna nova doza Duha Svetoga. Samo cjepljeni Duhom Svetim postajemo novi ljudi, vjernici, Božja djeca – sposobni praštati, ljubiti, druge prihvaćati, pomagati...

Iako su tri godine s Isusom dijelili svaki trenutak, apostoli nisu pobijedili strah, malodušnost i mlakost. Tek po Duhu Svetom postaju silni vjetar koji svima prkosi, oganj koji se ne da ugasiti i usta koja se ne daju ušutjeti. Ispunjeni Duhom izlaze iz svog skrovišta i hrabro navještaju Isusa Raspetog i Uskrslog i činit će to ubuduće svakog trenutka ne bojeći se ni mučenja ni smrti. Po snazi Duha Svetoga shvatili su da Bogu ništa nije nemoguće, da Bog s njima neukima, slabima i bojažljivima sasvim ozbiljno računa.

Bog i sa svakim od nas ozbiljno računa. Što to Bog od nas očekuje? Sredinom prošlog stoljeća jedan je mladi planinar istraživao područje Alpa. Naišao je tako jednog dana na priličnu veliku površinu koja je bila potpuno pusta – bez drveća, grmlja, čak i bez trave. Svud uokolo je bujao život, a na tom dijelu ništa. Čudeći se zašto je to tako planinar odjednom primijeti kao da se u daljini nešto micalo. Protrlja svoje oči i dobro se zagleda. U daljini je doista vidio nekog čovjeka kako nešto radi. Zaputio se k njemu i kad mu je došao dovoljno blizu vidio je kako se radi o jednom starcu. Na leđima je imao vreću, a u ruci metalni štap kojim je pravio rupice u zemlji i nešto ubacivao.

Upitavši ga što radi starac mu odgovori: «Sadim žire. Posadio sam ih već više od pedeset tisuća. Kažu da i u najboljoj zemlji iznikne svega jedna desetina, ali svejedno. Ja živim sam, nemam drugog posla i želim posaditi svih sto tisuća koliko sam nabavio, pa što iznikne. Čini mi se da se isplati saditi ako će bar koji izniknuti!» Uzaludan je tvoj posao pomisli planinar, kad na ovom dijelu zemlje do sada ništa nije izniklo, teško će i sada. No, ništa ne reče, nego se oprosti od starca i ode svojim putem. Dvadeset i pet godina poslije planinar se ponovo našao na istom mjestu. Nije se mogao načuditi. Nekad pusti dio zemlje bio je potpuno prekriven mladom šumom. Planinar se tada sjeti onog starca i shvati da jedan čovjek može učiniti puno više nego se obično misli.

Ti i ja možemo učiniti puno više nego što svijet misli – to je poruka Duhova. Duhovi su poziv na djelovanje. Duhovi nas pozivaju prihvatiti odgovornost širenja kraljevstva Božjeg ovdje na zemlji baš kao što su nakon prvih Duhova učinili apostoli. Ni ti ni ja ne možemo promijeniti cijeli svijet, ali možemo utjecati na onaj mali dio u kojem živimo. Svi mi koji smo primili sakrament svete krizme – koji smo kao kršćani punoljetni – dobili smo vreću žireva i metalni štap. I što s njima učiniti? Možda ćemo kazati ne isplati se saditi jer će ih malo izniknuti. Ili ćemo ipak u sebi reći: moje je saditi, a Božje dati da raste. Možemo reći: „Ne isplati se propovijedati, jer ljudi danas za Boga ne žele čuti!“ Možemo ipak povjerovati u Božju snagu i uspjeh onoga što nam se čini unaprijed izgubljenim. Jedno je sigurno: žirevi dobra, poštenja, ljubavi, pravde, istine su u našim vrećama. Bog nam ih je dao. Hoćemo li ih saditi ili povjerovati ovome svijetu koji nam govori da je to uzaludan posao i da se ne isplati? Odluka je na nama.

Moja je zadaća samo jedno: truditi se živjeti kršćanski, a ne analizirati i zaključivati kako je to danas teško i nepopularno. Svi oni koji se trude imaju iza sebe snagu Duha Svetoga. Na neuspjeh su već unaprijed osuđeni samo oni što ništa ne poduzimaju. A mi takvi ne želimo biti. Stoga molimo snagu Duha Svetoga za svaki naš, pa i onaj najmanji korak dobra prema Bogu i bratu čovjeku. Amen.

 

Propovijedi