17. ožujka 2024.
Ulazna pjesma
Dosudi mi pravo, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka prijevarna i opaka, jer ti si, Bože, zaklon moj! (Ps 43,1-2)
Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, tvoj se Sin iz ljubavi za svijet predao u smrt. Daj da i mi tvojom pomoću odvažno stupamo putem njegove ljubavi. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Svemogući Bože, usliši nam prošnje. Ti si nas obasjao svjetlom kršćanske vjere: djelovanjem ove žrtve očisti nas od grijeha. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Zaista, zaista kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. (Iv 12,24-25)
Popričesna molitva
Svemogući Bože, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina. Molimo te da uvijek ostanemo njegovi udovi. Po Kristu.
Prvo čitanje Jr 31,31-34
Sklopit ću novi savez i grijeha se više neću spominjati.
Čitanje Knjige proroka Jeremije
»Evo dolaze dani – govori Gospodin – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez. Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov – govori Gospodin. Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – govori Gospodin: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ’Spoznajte Gospodina!’ jer svi će me poznavati, i malo i veliko – govori Gospodin – jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 51,3-4.12-15
Pripjev: Čisto srce stvori mi, Bože!
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.
Drugo čitanje Heb 5,7-9
Naviknu slušati, te posta začetnik vječnoga spasenja.
Čitanje poslanice Hebrejima
Braćo: Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Iv 12,26
Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom, govori Gospodin; i gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj.
Evanđelje Iv 12,20-33
Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 21. ožujaka 2021.
I danas bi mnogi htjeli „vidjeti Isusa“
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Na ovu Petu korizmenu nedjelju u liturgiji odzvanja Evanđelje u kojem sveti Ivan donosi zgodu koja se dogodila u posljednjim danima Kristova života, malo prije muke (usp. Iv 12, 20-33). Dok se Isus nalazio u Jeruzalemu na blagdan Pashe, neki su Grci, zaintrigirani onim što čini, izrazili želju da ga vide. Prišavši apostolu Filipu, rekli su mu: „htjeli bismo vidjeti Isusa“ (r. 21). „Htjeli bismo vidjeti Isusa“. Sjetimo se te želje: „Htjeli bismo vidjeti Isusa“. Filip kaže to Andriji, a zatim zajedno to prenose Učitelju. U zamolbi tih Grka možemo vidjeti molbu koju toliki muškarci i žene, iz svih mjesta i svih vremena, upućuju Crkvi, a i svakome od nas: „Htjeli bismo vidjeti Isusa“.
A kako Isus odgovara na tu zamolbu? Na način koji tjera na razmišljanje. Kaže ovako: „Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. […] ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod“ (rr. 23-24). Čini se da te riječi ne odgovaraju na pitanje koje su postavili ti Grci. No one, zapravo, sežu dalje. Isus, naime, otkriva da je On, za svakog čovjeka koji ga želi tražiti, skriveno sjeme spremno umrijeti da donese mnogo roda. Kao da želi reći: ako me želite upoznati, ako me želite razumjeti, gledajte pšenično zrno koje umire u zemlji, to jest gledajte križ.
Pomislimo spontano na znamen križa koji je tijekom stoljeća postao amblem par excellence kršćanâ. Onaj tko i danas želi „vidjeti Isusa“, a možda dolazi iz zemalja i kultura u kojima je kršćanstvo malo poznato, što prije svega vidi? Koji je najčešći znak s kojim se susreće? To je raspelo, križ. U crkvama, u domovima kršćana, pa i na vlastitom tijelu. Važno je da taj znak bude dosljedan evanđelju: križ naprosto mora izražavati isključivo ljubav, služenje i bespridržajno darivanje: samo je tako uistinu ‘drvo života’, preobilnog života.
I danas bi mnogi, a da to često ni ne kažu, htjeli ‘vidjeti Isusa’, susresti ga, upoznati ga. Otud razumijemo veliku odgovornost nas kršćanâ i naših zajednica. I mi moramo odgovoriti svjedočenjem života koji se daruje u služenju, života koji na sebe preuzima Božji stil – bliskost, suosjećanje i nježnost – i daruje se u služenju. Radi se o tome da se sije sjeme ljubavi ne riječima koje vjetar nosi, nego konkretnim primjerima, jednostavnim i hrabrim, ne teoretskim osudama, nego gestama ljubavi. Tada Gospodin svojom milošću daje da donesemo rod, pa i kad je tlo suho zbog nesporazumâ, teškoćâ ili progonâ ili pak težnji prema klerikalnim legalizmima ili moralizmima. To je neplodno zemljište. Upravo tada, u kušnji i samoći, dok sjeme umire, trenutak je u kojem život niče, da bi u svoje vrijeme dalo zrele plodove. Upravo u tome klupku smrti i života možemo iskusiti radost i istinsku plodnost ljubavi, koja se uvijek, ponavljam, daje u Božjem stilu: bliskost, suosjećanje, nježnost.
Neka nam Djevica Marija pomogne slijediti Isusa, kročiti snažni i radosni putom služenja, kako bi Kristova ljubav sjala u svakom našem držanju i postajala sve više način na koji živimo svoju svakodnevicu.