Prva korizmena nedjelja kroz godinu B

velj 17 2024 Miriam

18. veljače 2024.

Ulazna pjesma
Zazvat će me a ja ću ga uslišiti, spasit ću ga i proslaviti, nasitit ću ga danima mnogim. (Ps 91,15-16)

Zborna molitva
Svemogući Bože, udijeli da godišnjom proslavom korizme napredujemo u spoznaji Isusa Krista i u životu slijedimo njegov primjer. Koji s tobom.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti kruh i vino za žrtvu što je slavimo na početku korizme. S tim darovima uključi i nas u predanje svoga Sina Isusa Krista. Koji živi.

Pričesna pjesma
Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. (Mt 4,4)

Popričesna molitva
Gospodine, nasitio si nas kruhom s neba. Njime se vjera hrani, nada krijepi, ljubav jači. Nauči nas, molimo te, gladovati za Isusom Kristom, kruhom živim i pravim, i živjeti od svake riječi što izlazi iz tvojih usta. Po Kristu.

Prvo čitanje Post 9,8-15
Savez Božji s Noom, izbavljenim od voda potopa.

Čitanje Knjige Postanka
Ovo reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: »Evo, sklapam savez svoj s vama i s vašim potomstvom poslije vas i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa svim zvijerima, sa svime što je s vama izišlo iz korablje – sa svim živim stvorovima na zemlji. Uspostavljam savez svoj s vama te nikad više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti.« I reče Bog: »A ovo znamen je saveza koji sta­vljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama za naraštaje dovijeka: Dugu svoju u oblak stavljam, da znamenom bude saveza između mene i zemlje. Kad oblake nad zemlju navučem i dúga se u oblaku pokaže, spomenut ću se saveza svoga, saveza izme­đu mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 25,4bc-5ab.6 -7bc.8-9

Pripjev: Sve su staze tvoje, Gospodine, ljubav i istina za one koji čuvaju Savez tvoj.

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi –
radi dobrote svoje, Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Drugo čitanje 1Pt 3,18-22

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Ljubljeni: Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu.
U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bî spašena vodom.
Njezin protulik, krštenje – ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu – i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Mt 4,4b
Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.

Evanđelje Mk 1,12-15
Iskušavao ga Sotona, a anđeli mu služahu.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« Riječ Gospodnja.

Homiletsko razmišljanje

Papa Franjo

Nedjelja, 21. veljače 2021.

Duh Sveti potiče i nas u korizmi ući u pustinju

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Prošle srijede pokorničkim obredom pepeljenja započeli smo korizmu. Danas, na prvu nedjelju ovog liturgijskog vremena, Božja riječ pokazuje nam kako plodonosno proživjeti četrdeset dana koji vode godišnjoj proslavi Uskrsa. To je put koji je prošao Isus, a koji Evanđelje, u jezgrovitom Markovom stilu, sažima riječima da se, prije nego će započeti svoje propovijedanje, povukao na četrdeset dana u pustinju, gdje ga je Sotona iskušavao (usp. 1, 12-15). Evanđelist naglašava da „Duh nagna [Isusa] u pustinju“ (r. 12). Duh Sveti, koji je sišao na nj netom nakon krštenja koje je primio od Ivana na rijeci Jordanu, isti taj Duh sada ga tjera da ode u pustinju, da se suoči sa Zavodnikom, da se bori protiv đavla. Čitav Isusov život stavljen je pod znak Duha Božjeg koji ga oživljava, nadahnjuje i vodi.

Ali pomislimo na pustinju. Zadržimo se na trenutak na tom prirodnom i simboličkom okruženju, toliko važnom u Bibliji. Pustinja je mjesto gdje Bog govori čovjekovu srcu i gdje izvire molitveni odgovor, odnosno to je pustinja samoće, srce odvojeno od drugih stvari i sâmo, u toj samoći, otvara se Riječi Božjoj. Ali to je također mjesto kušnje i napasti, gdje Napasnik, iskorištavajući ljudsku slabost i potrebe, progovara svojim lažljivim glasom, koji je alternativa Božjemu, progovara alternativnim glasom koji ti pokazuje drugi put, drugi put na kojem čovjek biva prevaren i izigran. Napasnik zavodi. Naime, tijekom četrdeset dana koje je Isus proživio u pustinji započinje „dvoboj“ između Isusa i đavla, koji će završiti Mukom i križem. Cjelokupna Kristova služba borba je protiv Zloga u njezinim mnogostrukim očitovanjima: ozdravljenje od bolestî, izgon zloduha iz opsjednutih, opraštanje grijehâ. Nakon prvog razdoblja u kojem Isus pokazuje da govori i djeluje snagom Božjom, čini se kao da je đavao u premoći kada Sin Božji biva odbačen, napušten i, na kraju, zarobljen i osuđen na smrt. Čini se da je đavao odnio pobjedu. No, smrt je zapravo bila posljednja „pustinja“ kroz koju treba proći da bi se jednom zasvagda pobijedilo Sotonu i oslobodilo sve nas od njegove moći nad nama. I tako je Isus pobijedio u pustinji smrti da bi pobijedio o uskrsnuću.

Svake godine, na početku korizme, ovo nam Evanđelje o Isusovim kušnjama u pustinji doziva u pamet da je kršćanski život, Gospodinovim stopama, bitka protiv duha zla. Pokazuje nam da se Isus spremno suočio s Napasnikom i izvojevao pobjedu nad njim; istodobno nas podsjeća da je đavlu dana mogućnost da i na nas djeluje napastima. Moramo biti svjesni prisutnosti tog lukavog neprijatelja, koji želi našu vječnu propast i naš neuspjeh, te se pripraviti da se obranimo od njega i svladamo ga. Božja nam milost jamči, vjerom, molitvom i pokorom, pobjedu nad neprijateljem. Ali želim naglasiti jedno: u napastima Isus nikada ne razgovara s đavolom, nikad. U cijelom svom životu Isus se nikada nije upuštao u razgovor s đavlom, nikada. Ili ga tjera iz opsjednutih ili ga osuđuje ili, pak, pokazuje njegovu zlobu, ali nikada se ne upušta u dijalog. U pustinji se čini da postoji jedan dijalog jer mu đavao nudi tri stvari, a Isus mu odgovara. Ali Isus ne odgovara svojim riječima, nego odgovara Božjom riječi, s tri odlomka iz Svetoga pisma. I ovo moramo i mi svi učiniti. Kad se zavodnik približi, počinje nas zavoditi: „Misli na ovo, čini ono…“. U napasti smo zapodjenuti razgovor s njim, kao što je to učinila Eva; a ako uđemo u dijalog s đavolom bit ćemo poraženi. Zapamtite to dobro i usadite to u svoje srce: s đavolom se nikada ne razgovara, nema toga dijaloga koji bi bio moguć. Samo Božja riječ.

U vremenu korizme Duh Sveti potiče i nas, kao što je nagnao i Isusa, da uđemo u pustinju. Ne radi se – vidjeli smo – o fizičkom mjestu, nego egzistencijalnoj dimenziji u kojoj ćemo šutjeti, slušati Božju riječ, „da bi se u nama dogodilo istinsko obraćenje“ (Zborna molitva Prve korizmene nedjelje B). Ne plašiti se pustinje, nastojati izdvojiti više trenutaka za molitvu, tišinu, ući u samoga sebe. Ne bojati se. Pozvani smo hodati Božjim stazama, obnavljajući obećanja svojega krštenja: odreći se Sotone, svih zavođenja njegovih i svih djela njegovih. Neprijatelj vreba, budite oprezni. Ali nikad ne razgovarajte s njim. Povjerimo same sebe majčinskom zagovoru Djevice Marije.

………………….

Papa Benedikt XVI.

Nedjelja, 26. veljače 2012.

Korizma je prava prigoda da se obnovi i učvrsti naš odnos s Bogom

Draga braćo i sestre!

Na ovu prvu korizmenu nedjelju susrećemo Isusa koji, nakon što je od Ivana Krstitelja primio krštenje na rijeci Jordanu (usp. Mk 1, 9), biva izložen napastima u pustinji (usp. Mk 1, 12-13). Opis svetog Marka je sažet, u njemu nema pojedinosti koje čitamo u ostala dva Evanđelja, Matejevom i Lukinom. Pustinja o kojoj se govori ima različita značenja. Može označavati stanje napuštenosti i osame, "mjesto" čovjekove slabosti gdje nama oslonaca i sigurnosti, gdje je napast snažnija. Ali ona može označavati također mjesto utočišta i zaštite, kao što je to bila za izraelski narod koji je bježao od egipatskog ropstva, gdje se može na osobit način iskusiti Božja prisutnost. Isus "bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona"(Mk 1, 13). Sveti Lav Veliki tumači da je "Gospodin htio podnijeti napad napasnika da nas obrani svojom pomoći i pouči nas svojim primjerom" (Tractatus XXXIX,3 De ieiunio quadragesimae: CCL 138/A, Turnholti 1973, 214-215). Što možemo naučiti iz tog događaja? Kao što čitamo u knjizi Nasljeduj Krista "dokle god čovjek živi, nije siguran od kušnji... Tek strpljivošću i istinskom poniznošću bivamo jači od svih neprijatelja"(Prva knjiga, Trinaesto poglavlje, Prometej, Zagreb 1998., str. 32), riječ je o strpljivosti i poniznosti u svakodnevnom nasljedovanju Gospodina, učeći graditi svoj život ne izvan njega ili kao da on ne postoji, već u njemu i s njim, jer je on izvor pravog života. Napast ukloniti Boga, sami uvesti red u same sebe i u svijet računajući samo na vlastite sposobnosti, trajno je prisutna u ljudskoj povijesti.

Isus obznanjuje da "ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje" (Mk 1, 15), naviješta da se u njemu događa nešto novo: Bog se obraća čovjeku na neočekivan način, jednom jedincatom konkretnom blizinom, punom ljubavi; Bog se utjelovljuje i ulazi u čovjekov svijet da uzme na sebe grijeh, da pobijedi zlo i ponovno vrati čovjeka u Božji svijet. Ali taj je navještaj praćen zahtjevom da se na tako velik dar odgovori na odgovarajući način i kako priliči. Isus, naime, dodaje: "Obratite se i vjerujte evanđelju" (Mk 1, 15); to je poziv imati vjere u Boga i svakoga dana obraćati svoj život njegovoj volji, usmjeravajući k dobru svako naše djelovanje i misao. Vrijeme korizme je prava prigoda da se obnovi i učvrsti naš odnos s Bogom, po svakodnevnoj molitvi, gestama pokore, djelima bratske ljubavi. Gorljivo molimo Presvetu Mariju da naš korizmeni put prati svojom zaštitom i pomogne nam utisnuti u naše srce i naš život riječi Isusa Krista, da bismo se obratili njemu. Povjeravam, usto, vašoj molitvi tjedan duhovnih vježbi koje ću večeras započeti sa svojim suradnicima u Rimskoj kuriji.